Splitski krnjevali, kao najluđi i najraskošniji na našoj strani Jadrana, stoljećima su predstavljali tradiciju koju je naše vrijeme uspjelo dovesti skoro do izumiranja. Kroničari su bilježili kako su samo dva dana u godini sve Splićanke i svi Splićani na Rivi; na fjeru gradskog zaštitnika svetoga Duje i na Pokladni utorak, kad je ludesanje trajalo od jutra do ponoći u koju bi veliko zvono - Bumbal s kampanela katedrale oglasilo kraj pokladne mahnitosti i početak korizmenog posta i pokore.
Usprkos prividnom kaosu, splitski je krnjeval imao točno određene dijelove programa, protokola, kojih se strogo držao na radost puka: umjetnička izrada velikog Krnje, kao alegorije svega zla koje je zadesilo grad u prošloj godini, procesija gradskim ulicama s figurom Krnje,...