U ruci su nam tri presude. I sve tri su loše po Ivana Livakovića. Baš loše. No, prije nego se njima pozabavimo, a ujedno se i podsjetimo tko je Ivan Livaković, postavit ćemo jedno pitanje.
Kako se osjeća čovjek koji je u predizbornoj kampanji od svojih usta i od usta svoje obitelji odvojio znatan novac kako bi pomogao jednom kandidatu da uđe u Europski parlament kad je saznao rezultate izbora i shvatio da je taj kandidat osvojio tek jedan posto glasova? Pardon, 1,22 posto.
Ako pitanje shvatite kao hipotetsko, a slobodno možete jer logična je vaša pretpostavka kako ljudi koji će vlastiti novac bacati, kidati, paliti ili tek tako davati drugima zapravo i nema, vjerojatno ćete reći kako se taj čovjek osjeća kao budala.
No, ako pitanje nije hipotetsko, ako, naime, uistinu...