Na Filozofskom fakultetu u Splitu, u organizaciji Katedre za hrvatski jezik i književnost Odsjeka za učiteljski studij te DHK-a Ogranaka u Splitu u čast originalnim i kompleksnim jezičnim strukturama i stvaralačkome imaginariju Tonča Petrasova Marovića, održan je znanstveno-stručni skup „Tonči Petrasov Marović i njegovo doba“.
Opsežan književni rad Tonča Petrasova Marovića (Mravinci, 29. 10. 1934. – Split, 22. 4. 1991.) prostorno je obilježen, točnije Mediteranom i Splitom pa se u tom kontekstu često služio i čakavštinom. Opterećen bolešću najčešći motivi njegova stvaranja su prolaznost, preciznije smrt, groblje (Sustipan) i mrtvi. U toj trajnoj preokupaciji smislom i realitetom pjesnik se obraća Bogu „pomogni mi ponekad/ da podnesem bol i strah svoj sebe“… (Oče naš).
Kao avangardni pjesnik djelovao je u razdoblju krugovaša i razlogovaca, ipak u svojoj književnoj produkciji ostaje vjeran sebi. Zanimljivo je da je i Petar Opačić pišući o Marovićevoj poeziji ukazao da je on „akceptirao vjekovnu iskustvenost antičkih prethodnika koja se može svesti na sintagmu ‘iskustva o usudnosti života‘ i pridodao joj ‘harvacku bol raskockane bašćine‘“. Marović je prepoznatljiv i po neobičnom grafičkom oblikovanju pjesama, a također je, uz Veseljka Vidovića, prvi pjesnik dalmatinskoga haikua.
Bogat program
Na skupu održanom u čast 90. godišnjice njegova rođenja prisustvovali su članovi organizacijskog i programskog odbora: Gordana Laco, Anđela Milinović Hrga, Helena Dragić, Ivana Odža, Vice Šunjić, Lucijana Armanda Šundov, Nikola Sunara te Tea-Tereza Vidović Schreiber.
Program je bio koncipiran u dva dijela. Znanstveno-stručna izlaganja održali su: Sanja Vulić, Marijana Tomelić Ćurlin, Anđela Milinović Hrga, Ivana Dizdar, Miljenko Buljac, Anita Runjić-Stoilova, Gordana Laco, Vice Šunjić, Ivana Odža, Marija Vuković Ćuk, Kornelija Pinter i Silvana Stanić.
U drugome programskome dijelu čiji je suorganizator Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Split (organizacijski odbor činili su: Mladen Vuković, Gordana Laco, Anđelka Korčulanić, Arsen Mužić, Dunja Kalilić i Miro Radalj) pozdravnu riječ u ime splitskoga ogranka DHK-a izrekla je Gordana Laco, potom je Mladen Vuković prikazao kratki Marovićev životopis i tom prigodom puštena je zvučna snimka gdje pjesnik govori dio svoje „Sonate za staro groblje na Sustipanu“.
Nedovoljno prepoznat autor
Silvana Stanić, Josip Škrapić i Nikola Previšić recitirali su Marovićeva djela, dok su svoje pjesme posvećene T. P. Maroviću kazivali splitski lirici: Anđelka Korčulanić, Ivica Šušić i Tea-Tereza Vidović Schreiber. Završne misli i haiku pjesme posvećene Maroviću, proizašle iz dugogodišnjega poznanstva, emotivno je iznio najstariji član Društva hrvatskih književnika na području Dalmacije, Veseljko Vidović.
Upravo je on ukazao na nasušnu potrebu održavanja ovakvih događaja i povezivanja Fakulteta s drugim institucijama koje njeguju hrvatska književna ostvarenja. Pisana je riječ oduvijek zbližavala ljude u radostima i gubicima, u željama i snovima, u nježnostima i zanosima. Stoga, i ne čudi da je atmosfera knjižnice Filozofskoga fakulteta u Splitu, krajem listopada bila ugodno mjesto susreta s estetskim doživljajem umjetničko lingvističkoga izraza ovoga nedovoljno prepoznatoga autora.
Vjerujemo kako je ovo tek početak buđenje svijesti o važnosti prezentiranja i ostalih književnika u umjetničkom izričaju i u znanstveno-stručnome (raz)otkrivanju.
