Nekoć, ne tako davno, bilo je sasvim uobičajeno da učenici daju ruke profesorima u raznoraznim stvarima. Pa su im tako znali oprati auto, odnijeti cipele u postolara ili skoknuti po kutiju cigareta. U priču su nerijetko uskakali i sami roditelji, stavljajući svoje vještine na raspolaganje nastavnicima, koji bi zauzvrat nekad progledali kroz prste unatoč neznanju njihova potomstva.
Bile su to usluge i uslugice po mjeri čovjeka, u vrijeme dok su ljudi još bili ljudi.
Danas su vremena nešto drugačija. Sveopća komercijalizacija stvorila je društvo megalomanije, usluge se ne gledaju kroz prizmu bratstva i jedinstva, nego profita i rashoda, a drugovi su mahom evoluirali u plugove.
Jasno, i Split, avangardan kakav već jest, također slijedi ove trendove. Tako profesor tehničke...