Sudamja za pamćenje. Šušur kao za najboljih gradskih fjera. A ni sedam, osam dana unaprid fešte nije bilo loše. Dapače.
Splitsko povijesno središte od ranog jutra do kasne noći nije se praznio. Deseci tisuća Splićana, Dalmatinaca i na sve to turista, održavali su konstantnu gužvu u gradu. A na najbitnijem dijelu svečanosti, jer ne zaboravimo slavi se ovdje kršćanski biskup - mučenik koji čuva grad tisuću godina, vrlo malo ljudi. Već je dvadeset i prva godina otkad su crkvene vlasti dokinule tradicionalnu procesiju ulicama staroga grada koja je u dugoj povijesti grada bila prekinuta samo za pedesetak godina komunizma. Sveli su je tek na promenadu između kavanskih stolova na Rivi. Drevna ruta koja je ovuda ili onuda išla oko grada ili kroz grad, kako je to uobičajeno u valjda svim procesijama u čast gradskih zaštitnika, više se ne koristi kako bi se misno slavlje održavalo na velikoj koncertnoj bini na Rivi.
I ako je to bilo efektno one davne 2004. godine kad se slavilo 1700 godina mučeništva Dujmovog, iz godine u godinu poprimalo je oblike bizarnog, čak i grotesknog. Procesija bisupa i svećenika sa svečevim moćima prolazi doslovno kroz prepune štekate kafića na Rivi s kojih dopire muzika, vika, ćakula, klapanje čikara i bićerina s likerima, pa i koja psovka. I taj moćnik koji je kroz povijest Splićanima bio svetinja nad svetinjama više nije u rukama biskupa, a ostali relikvijari se i ne nose, nikad nismo doznali zbog čega. Premda kad ti isti hrvatski biskupi dođu na procesiju u čast dubrovačkog parca svetoga Vlaha ili neko drugo mjesto nikakav im problem nije nositi svečeve relikvije.
U splitskom procesjunu tek je par zastava župa iz ove velike nadbiskupije, dok ih je prije one 2004. godine bilo na desetke. Vela misa - otkad nije u podnožju katedrale, na Peristilu i Jeleninoj poljani - usred sveg onog šušura, sajma drvenarije i spize, punih kafića, na bini za bendove - jednostavno gubi ambijent svetosti i mira kakvu je imala na starome mjestu. Kako na to gledaju vjernici? Pa pogledajte koliko ih se okupilo. Jedva par stotina. Split je ove godine dobio novog nadbiskupa msgr. Zdenka Križića. Možda se nije očekivalo da on tu odmah nešto promijeni, pa da Dujmova procesija krene nekom od prošlih trasa, primjerice iz Marmontove preko Pjace do katedrale, gde je bi se misa održala u normalnijoj atmosferi. Ali kako bi on to znao, čovjek je tek došao. Ima tu neki "Odbor Sudamje" za koji se ne zna točno čemu služi, osim da prepiše zaključke iz lanjske godine. Jer sve je uvijek isto. Na kraju će na onoj golemoj bini ostati samo biskupi. I promatrači iz kafića.
Popodne, na blagdan, mise u katedrali sve pune. Ali čuvari katedralnog kompleksa imali su kompleksni problem: tog dana gore nisu puštali turiste. Stali su momci i cure na vrata ispod kampanela i otvarali samo vjernicima koji idu na mise. Kako ih prepoznati?! Svakom tko bi prišao kazali bi: "Dobar dan", pa ako odgovori na hrvatskom - može na misu. Možda je password za prolaz trebao biti: "Na dobro van došla Sudamja"... Ili staviti nekakvu tabelu na dva, tri jezika na kojem bi objasnili da je tog dana katedralni kompleks zatvoren za turiste koji su cijelog dana nagrtali u masama. Šta ljudi znaju, pola svita su prošli da bi to vidjeli...
Za razliku, svjetovna strana proslave ove je godine dobrano uspjela. Čini se da je do Sudamje više stalo Puljkovoj administraciji koja i nije nešto "pripobožna" nego ljudima iz Crkve. Sabijanje gradskog slavlja Sudamje na tjedan dana, umjesto na nepreglednih i neuhvatljivih mjesec dana, bio je pun pogodak. Događanja je bilo toliko da jednostavno nisi znao gdje bi prije krenuo. Mogao si u gradu biti od jutra do noći, stalno si imao nešto zanimljivo na temu Splita i Dujma. Predstave, izložbe, predavanja, koncerti, filmovi, čak i svečana sjednica Gradskog vijeća u teatru koja je sinonim za dosadu, bila je interesantno osmišljena, uz puno muzike i sjećanja na 500 godina Marula... Posebni je biser izložba u "Galića" o "Galiću".
Bina na Pjaci, premda je mogla biti mrvu manja da ne proguca ukrasnu kuću Nakić i trećinu trga, odlično je proprište: kako je bilo dobro vidjeti krcatu Pjacu Splićanki i Splićana na koncertima imotskih glazbara ili četiri tenora! Nakon dugih mjeseci u kojima je grad avetinski pust, napokon si mogao sresti naše ljude. Ljudi moji splitski, nakon Svetoga Duje vidjet ćemo se opet - tek za Badnjak!
S onom drugom velikom binom stari je problem, nju je pojelo "prokletstvo Rive", a to znači ako nemaš tamo deset, dvadeset tisuća ljudi, čini se kao da nema pasa. To se dogodilo s koncertima Vitasovića i A strane. Da, i svećenstvu.
Nema sumnje da je uspjela i tombula, mada su se ljudi žalili da je kartela nestalo već u šest popodne, a i pitamo se zbog čega je tako mali fond nagrada, tombula, cinkvina i terno - tek tri tisuće aura. A proda se barem deset iljada kartela po eur i po.
Onda Grašin koncert. Bez greške. Osim što izgleda da nije naučio "Ča će mi Copacabana", pa je nije ni pjevao. Šteta. Skratio je koncert do 23, je li moglo i koji minut više? Vatromet neloš, i nekako manje bučan je li to zbog pasa? Onda, danima se s ekrana na pozorici vrti promo-video Sudamje s pet istih prizora procesija i političara. Pjeva Vojko V - iza njega procesija, pjeva Vitasović - iza njega procesija, pjeva Grašo, opet iste slike... Pored milijuna sjajnih slika Sudamje, dice, sajma, tombule, veselja svakojakoga.
Ipak jedna malenkost, dobro odigrana ideja bila je hit ove Sudamje: u crveno osvijetljen središnji hodnik Podruma Dioklecijanove palače, prolaz od Peristila do Rive, koji su nedavno očišćeni od štandova sa suvenirima. Tih dana nisi mogao sresti nekoga da ti se nije pohvalio da je bio ili da ide vidjeti "svitlo u podrumima." Taj se široki, odlično očuvani antički prolaz od nekadašnje trgovine desetljećima nije mogao sagledati u punom profilu, pa je osvanuo kao neko malo čudo. Već padaju euforične ideje: triba zaključat ovaj prolaz, naplaćivat turistima a građane puštati s ličnom kartom. Mi bi stalno nešto zaključavali i zabranjivali. Pred Podrumima je velika obnova, ne treba sad padat u afane radi tri reflektora.
Ukupno, možemo biti zadovoljni Fjerom, a splitska Crkva ozbiljno bi trebala razmisliti dokad će ovo raditi sa svetim Dujmom. Pa nije on bilo tko.
