Mene je selo spasilo. Samo pogledam oko sebe i meni je dobro, jer ovo što imam je bogomdano. Najteže mi je kad se sjetim mojih suboraca, još uvijek relativno mladih ljudi, koji žive po gradovima, zatvoreni u svojim stanovima. Možete im dati mirovinu i sto tisuća kuna, ali ništa to ne znači kad čovjek ne zna što će sam sa sobom. Odatle bolest dolazi. Zato ih je toliko otišlo u relativno mladim godinama – govori nam 53-godišnji Dragan Ražnjević, ratni veteran 4. gardijske brigade iz Polače.
Ugostio nas je na svom obiteljskom gospodarstvu u ravnokotarskoj idili biogradskog zaleđa, gdje se sa suprugom Brankom i četvero djece, najstarijim Tomom i najmlađim Šimom, te dvije kćerke, studenticom Lidijom i maturanticom Josipom, vrijedno radi na obiteljskoj zemlji.
Nakon...