Napokon smo i to dočekali. U Hrvatskim cestama, državnoj tvrtki u kojoj nitko nikad ne griješi, priznali su da su pogriješili. Možda. No, i to je nešto. U svakom slučaju, dovoljno za još jedan tekst o apsurdima hrvatske cestogradnje.
U pitanju je novi omiški most. Onaj o kojemu se već puno tog zna. I da je čudesan, veleban, spektakularan, i da je izgrađen tehnikom kakva u Hrvatskoj još viđena nije, i da će biti prije zatvoren nego otvoren. Jer, sagrađen je na mjestu na kojem vječni vjetar puše, a projekt, koliko god bio čudesan, veleban, spektakularan i u Hrvatskoj još neviđen, nije predvidio vjetrobrane.
Zašto nije? Zato što, eto, nije. Cesta je to, kako reče projektant mosta Veljko Prpić, koja će se uglavnom koristiti ljeti, a ljeti, poznato je, vjetar puše...