Mnogi se pitaju smije li se jesti krumpir koji je proklijao. Mnogi su na ovo pitanje ponudili odgovore, no te je odgovore teško svesti pod zajednički nazivnik pa bi najbolje bilo reći: i da i ne. Odnosno, sve ovisi o tome u kolikoj je mjeri krumpir proklijao. Smatra se da je u redu pojesti krumpir na kojem su se klice tek pojavile, dok onaj na kojem su izrasle koji centimetar, osobito ako je pritom krumpir postao mekan, nikako nije uputno konzumirati.
Nekoć su seljaci obilato posipali krumpire izvađene iz zemlje kemijskim sredstvom za suzbijanje klica, neki to, nadajmo se u manjoj mjeri, vjerojatno rade i danas, no ako ste se domogli dobrog, domaćeg krumpira, zadnje što vam treba je zasuti ga kemikalijama. No unatoč toj praksi, često se događa da krumpir u određenim uvjetima kemiji usprkos ipak baci klice ili na neki drugi način, primjerice truljenjem, postane nejestiv pa vam predlažemo nekoliko jednostavnih metoda uz koje ćete lakše sačuvati krumpir od propadanja.
Pod jedan, čuvajte krumpir od svjetlosti, vlage i topline jer upravo to su uvjeti koji u prirodi potiču krumpir na klijanje. Krumpiru je kod kuće mjesto na hladnom, suhom i tamnom mjestu pa dobre opcije uključuju smočnicu, kuhinjski ormarić ili pretinac smješten dalje od izvora topline.
Pod dva, čim dođete kući iz kupovine prebacite krumpir iz plastične vrećice u papirnate ili mrežaste. Plastična vrećica može potaknuti vlagu, što može dovesti do plijesni i truljenja.
Nadalje, držite krumpir odvojeno od voća i povrća koji ispuštaju etilen, a u to loše društvo spadaju ponajprije jabuke, avokado i rajčice.
I konačno, provjerite krumpir s vremena na vrijeme. Jedan proklijali krumpir može utjecati na ostatak vrećice pa svaki put kad posegnete za krumpirom bacite oko na ostale primjerke. Neki čak savjetuju da ih je pritom uputno malo promiješati i okrenuti.