- Aj, kad me već znaš ofregat, ko zadnji put u kolumni, onda me dikod i pohvali! - zaustavio me Novica Ljubičić, direktor Zelenog grada u Parku Luje Maruna, ispred Gospe van Grada.
Ta mala oaza zelenila, usred gradske vreve, s nekoliko klupica u intimnoj sjeni i vodoskokom koji prska usred sedre, sa zlatnim ribicama i kornjačama, iz koje piju i gradski golubovi za mnoge je – i mene osobno – jedan od najljepših bokunića Šibenika.
Čak i ljepši intimniji od većeg mu i poznatijeg, ili bar medijski razvikanijeg brata, Perivoja Roberta Visianija. Kao što je i sam Visiani bio poznatiji, direktor, ravnatelj botaničkog vrta u Padovi, čak 40 godina, dok se naš vridni fra Lujo patio po Drnišu i Kninu.
Ali, zato sad barem ima lipi park, neka je mali. Jer, u njemu mu je i kip utemeljitelja njegovog reda 'male braće', svetog Frane u bronci Aleksandra Ale Guberine, kako razgovara s pticama, tu mu je i kamenjar, malo majstorstvo koje je, ima tome već godina, napravio Ivan Lopatni, pokojni majstor bonsaija, minijaturnog oblikovanja drveća.
Sve novo
Tu je, među nekoliko preživjelih gradskih divljih kestena – maruna po kojima je očito dobio i prezime - čak i jedno malo stablo bazge, nagnuto prema "Crvenom križu", prilično rijedak gost u Šibeniku, za koje malo tko zna. A koje se baš u proljeće ospe prekrasnim bijelim cvjetovima koji intenzivno mirišu – još malo pa će baš to vrijeme, navratite i pogledajte ako vas zanima. Ukratko, mnogo čega je tu, pored hlada i klupa, možda čak i previše, prorijedit bi se koje kržljavo drvo i moglo, ali o tom-potom. Doći će i to na red, sad kad su u "Zelenom gradu" odlučili postaviti u park(ić) - automatsko navodnjavanje.
Jer, to je to zbog čega Novica smatra da zaslužuje malo više pozornosti javnosti, zbog toga je zemljani prostor unutar parka izoran i prekopan – postavljaju se instalacije, kako zelenilo unutar njih ne bi više patilo žeđ i sušu, koja za vrijeme žarkih šibenskih ljeta i u uvjetima plitkog tla zna biti gadna. Neće više biti gume i povremenog zalijevanja usred podneva, po najvećem žarkanu – to odlazi u povijest.
Stižu cvjetne gredice
- Grad Šibenik je ove godine predvidio određena sredstva za tu svrhu na naš prijedlog i mi ćemo od tih sredstava napraviti automatsko navodnjavanje ne samo u Parku Luje Maruna, nego i na Obali dr. Franje Tuđmana, odnosno šibenskoj rivi, te u Ulici Vladimira Nazora, kod bivšeg kina "Tesla", gdje smo također malo i uredili te površine i posadili jedan cedar. Tu će još doći ruže i cvjetne gredice, da nam centar grada izgleda još ljepše i bolje. Postavit će se automatsko navodnjavanje zelenih površina kod Plavog nebodera, u Ulici Stjepana Radića i jedan dio ispred crkve svetog Jeronima na Meterizama. Na taj ćemo način skoro 80 posto zelenih površina staviti pod sustav automatskog navodnjavanja. Pod prskalice kada je riječ o travnatim površinama, ili kap na kap, koji smo prošle godine postavili na šibensku plažu Rezalište. A da spomenem da smo prošle godine postavili automatsko navodnjavanje i u Parku Roberta Visianija, šibenskom đardinu, a rezultati toga se nakon godina dana već vide, zelenilo je puno bolje, bujnije i življe - kazao nam je Novica Ljubičić, direktor Zelenog grada.
Pa, eto, vi štovani čitatelji vidite treba li ga za to pohvaliti. Ili ga hvaliti ne treba jer mu je to posao za koji je plaćen, a ne slobodna aktivnost, na volonterskoj osnovi. Nego ga dikod malo i ofregati, da se ne ulijeni i zaboravi, nego da bude još bolji.