Penzioner, ne umirovljenik: Otac šibenske pidoće samo je uplovio u mirnije životne vode

Ovih dana u mirovinu je otišao dr.sc. Drago Marguš, dugogodišnji voditelj Službe stručnih poslova zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja, korištenja i nadzora Nacionalnog parka “Krka”.

Poznavajući ga, svojoj sredini i dalje će doprinositi znanjem i iskustvom znanstvenika, predavača, te predanog publicista i javnog djelatnika koji je svoju karijeru i život izgradio oko rijeke Krke. U to su uvjereni njegovi dojučerašnju suradnici u javnoj ustanovi, podjednako i svi koji poznaju toga rođenog Slavonca iz Osijeka, tihog i upornog poput ravničarskog rijeke. Karijeru je započeo na Krkinu ušću, kao znanstvenik u Institutu “Ruđer Bošković” na Martinskoj 1980., a 1992. zaplovio je uzvodno, dajući snažan pečat razvoju nacionalnog parka. No, to je uslijedilo tek nakon što je kao “ruđerovac” zadužio šibensko i hrvatsko školjkarstvo, razvijajući u nas tada pionirsku tehnologiju uzgoja pidoća.

Četiri specijalizacije

Prema podacima s elektroničkih stranica NP “Krka”, diplomirao je Biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1978. a, 1983. na istom je fakultetu obranio magistarski rad pod naslovom “Mogućnosti uzgoja dagnji (Mytilus galloprovincialis Lamarck) u estuariju rijeke Krke“ a 1990. i doktorsku disertaciju pod naslovom “Biologija i ekologija češljača (Pectinidae) ušća rijeke Krke”.

Od osnutka Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Šibensko-kninske županije 2007. (danas JU Priroda Šibensko-kninske županije), obnaša funkciju predsjednika njezina upravnog vijeća.

Drago Marguš bio je na četiri specijalizacije: 1986. u Japanu, gdje se bavio tehnologijom kontroliranog uzgoja češljača, 1988. u Italiji i Francuskoj, gdje je proučavao tehniku kontroliranog mriješćenja školjkaša, 1996. i 2004. u SAD-u, gdje je završio tečajeve National Park Management i National Park Management – Croatia. Na Prirodoslovnom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabran je u znanstveno- istraživačko zvanje znanstvenog suradnika iz područja biologije 1993. godine, a 2009. na Veleučilištu u Šibeniku postao je predavač u području prirodnih znanosti, polje biologija, smjer ekologija.

Uživanje s unukom

- Od svega nabrojenog, prestajem se baviti jedino predavanjima na Veleučilištu, što sam nedavno prekinuo po vlastitome htijenju. No, bit će posla, dodaje dr. Marguš. I dalje ostaje u znanosti, kao suradnik na prirodoslovnim i ekološkim projektima te sasvim sigurno u izdavaštvu. Priprema još jednu u nizu knjiga, a nada se da će mu nacionalni park dopustiti da i dalje uređuje časopis “Buk”, glasilo javne ustanove koju je pokrenuo 2010. godine.

– U mome slučaju, važi ona pomalo otrcana, no istinita izreka da sam otišao u penziju, nipošto u mirovinu - nasmijao se.

– Uostalom, govori, ja sam i nakon toliko godina rada u prirodoslovnoj znanosti i dalje zaigran kao dijete. Velik je blagoslov u životu da mogu raditi ono što me silno zanima, ispunjava i zabavlja, naposljetku.
Istodobno s odlaskom u ipak mirnije životne vode, Margušu se rodio i prvi unuk, Toma, te je pred njim i radosna uloga djeda.

Toma je Šibenčanin, no to se može reći i za didu, dočim je prije nekoliko godina kupio vikendicu za uživanje na Jadriji, gradskoj četvrti ‘šibenskijoj’ više i od samog Šibenika.

Na to se jedino nasmijao i veselo najavio:
- O, da, a ove godine iz grada na Jadriju prelazim već u ožujku. Vrtlarski radovi me čekaju, imam oko vikendice plac od 50-tak četvornih metara i s nestrpljenjem brojim dane...