Tko to uporno širi defetizam, kad je Šubićevac u pitanju, neprestano žaleći za prolivenim mlijekom, bolje reći odlascima, koji se realno nisu mogli zaustaviti (Labrović, Schildenfeld, Paić, Prince Ampem, Bulat…)!? Vrijedi i pitanje tko to, ciljajući na odlaska Denija Jurića i Marka Bulata, zlonamjerno potencira tezu kako je Šibenik "postao Dinamova filijala"!?
– Nije Šibenik filijala zagrebačkog Dinama, već je Dinamo filijala Šibenika! Pa, u Maksimiru stanuje čak petorica Šibenčana: Josipović, Gjira, Ademi, Bulat i Jurić. Istodobno, od "modrih" je svoj (privremeni) potpis na vjernost Šubićevcu stavio jedino nadareni Julardžija – (polu)ozbiljno zbori televizijski kolega Petar Vlahov.
U šibenskim tisnim kalama znaju dobro odakle vjetar puše, kad se Šubićevac proglašava "Dinamovom filijalom". To čine ljudi, koji se ponekad doimaju slijepim kraj zdravih očiju. Zašto ne bismo, vodeći se njihovim ne baš preciznim, a još manje dobronamjernim kriterijima, isforsirali tezu "kako je Šibenik zapravo Hajdukova filijala"!? Jer, nigdje nema toliko bivših bijelih nada kao na šibenskom travnjaku: Batarelo, Bilić, Ćurić, Bačelić – Grgić, Jurić, Delić…
No, umjesto zlonamjernih ili (polu)ozbiljnih teza radije smo skloni privlačnoj realnosti, koja govori da je, uz Hajduka, Dalmacija, konačno, dobila još jednog stabilnog prvoligaša, u kojemu svoj put prema nogometnim vrhovima mogu naći mladi dalmatinski igrači. Oni, koje su u Poljudu proglasili "otpisanima", a koji na šibenskom travnjaku iznova traže svoj put k zvijezdama.
Zar nije indikativna izjava Marija Ćurića, novog kapetana Šibenika i bivšeg bijelog "tića": – Moram se odužiti klubu, koji mi je dao puno toga.
U Poljudu ponovno računaju na odavno "otpisanog" Emira Sahitija, koji je igrama u narančastom dresu neke od (bivših) Hajdukovih trenera i čelnika neizravno proglasio nogometnim slijepcima. Baš kao što su u šibenskom dresu svoj povratak u Split prije Sahitija trasirali Šime Luketin, Slaven Bilić, Tomislav Erceg, Nikola Kalinić…
Bolje rečeno, mnogi igrači, koji su se ne samo vratili u bijeli dres nego i pronašli svoj put do Vatrenih.
A što se tiče otvorenih vrata suradnje sa zagrebačkim "modrima", ne znamo što u tome ima loše!? Uostalom, u Maksimiru stanuju Arijan Ademi i Marko Bulat, za koje Hajduk nikad nije pokazao ozbiljno zanimanje.
Zato bismo tekst radije završili izjavom dragog nam splitskog kolege, doajena hrvatskog novinarstva Ede Pezzija, koji je u trokutu s autorom teksta i HRT-ovim urednikom, zagrebačkim Šibenčaninom Petrom Vlahovom zadnju televizijsku emisiju prije ljetne stanke završio s indikativnim riječima: – Tko to kaže, tko to laže da Šibenčani i Splićani ne mogu zajedno!? Iskreno rečeno, ja sam oduvijek volio, pa i cijenio šibenske sportaše i novinarske kolege.