Šibenski div iz Viteza volio bi krenuti stopama Darija Šarića: Jednoga dana vidim se u NBA

Prije desetak godina čelnici HNK Šibenika bili su sretne ruke u pronalasku talenata u susjednoj Bosni i Hercegovini. Najbolji posao Šubićevac je u tom smislu napravio s Bugojancima Erminom Zecom i Mehmedom Alispahićem. U recentno vrijeme u BiH su kao rudnik talenata posegnuli košarkaši. Točnije, uprava OKK "Dražen Petrović". Njihov zlatni grumen nalazio se u Vitezu, gradiću u Srednjoj Bosni udaljenom tek oko 60 kilometara od već spomenutog Bugojna.

Naime, Šibenčani su u Vitezu "iskopali" braću Ivišić - Zvonimira i Tomislava, momke koji su početkom kolovoza napunili tek 15 godina, ali koji itekako plijene pozornost košarkaške javnosti. Nije ni čudo, kada se Ivišići ističu sjajnim tjelesnim predispozicijama. Tomislav je visok 209,5 centimetara (bos), dok njegov brat blizanac Zvonimir ima 208 centimetara.

'Tresu' me emocije

Tomislav je posebnu pažnju na sebe skrenuo budući je bio član U-16 reprezentacije Hrvatska koja je u Novom Sadu osvojila titulu Europskog prvaka. U izabranoj vrsti koju je do zlata vodio splitski trener Mile Karakaš, zasigurno bio i njegov brat. No, njega su iz reprezentacije izbacile ozljede. Najprije, problemi s noktom, a potom i s leđima.

Tomislava Ivišića za razgovor smo zamolili nekoliko dana poslije povratka s Europskog prvenstva. Međutim, emocije se još nisu
do kraja slegle kod tog mladića:

- Još sam uzbuđen, "tresu" me emocije. Vjerujte, još nismo ni svjesni koji rezultat smo ostvarili. Mogu samo reći da mi je jako drago zbog zlata koje smo osvojili. Na koncu, veliki trud i odricanja su nam se isplatili - priča Tomislav Ivišić.

- Pripreme su za Novi Sad bile "krvave"?
- Trenirali smo zajedno 50 dana. Taj podatak najbolje govori koliki trud je uložen u zlato. Uz to, ja sam proveo još 10 dana sa svojom generacijom - dečkim iz U 15 selekcije - veli talentirani košarkaš OKK Dražena Petrovića.

- Bili ste najmlađi član U 16 reprezentacije. Je li vam to bio problem?
- Nije mi bilo teško. I to iz razloga što u Šibeniku već godinu dana treniram i igram sa starijim momcima od sebe, pa sam se relativno lako privikao na tu činjenicu - veli Ivišić.

Gubitak kilograma

- Ovo je četvrto zlato Hrvatske u kadetskim selekcijama. Do sada su ga "iskovale" generacije Nikole Vujčića, Darija Šarića i Marija Hezonje. U ovoj selekciji "strše" Prkačin, Tišma, Perasović...
- U našoj generaciji ima jako talentiranih košarkaša. Vjerujem da će u njoj stasati i dosta dobrih igrača za seniorsku momčad. Ako se stvari budu razvijale kako treba, trebalo bi ubuduće biti i medalja za Hrvatsku u seniorskoj konkurenciji - optimist je Ivišić.
Koliko je bilo iscrpljujuće natjecanje u Novom Sadu svjedoči i podatak da je Tomislav izgubio 3-4 kilograma:
- Nisam kilograme izgubio samo ja, već praktički svi moji suigrači. Za vrijeme natjecanja imali smo poseban režim prehrane. Nismo smjeli unositi šećer, jeli smo dosta povrća, pili puno vode... Nekima se hrana nije sviđala, pa je bilo dana kada nisu ništa jeli... Ali, ne bojim se ja. Vratit ću ja kilograme sada u Šibeniku, na majčinoj kuhinji - govori mladi reprezentativac Hrvatske.

Cedevita, Real Madrid...

Naime, prije godinu dana u Šibenik se iz Viteza zbog košarke preselila cijela obitelj Ivišić:
- Da budemo precizni, došli smo svi osim najstarijeg brata Nikole koji studira u Mostaru, a isto je prije igrao košarku. Inače, ja sam najmlađi od četvero djece. Imam stariju sestru Jelenu, koja nikada nije trenirala košarku, i već spomenutog brata blizanca Zvonimira koji je stariji od mene četiri minute. Naravno, s nama su u Šibeniku majka i otac - kaže Tomislav.

Ivišići su silno obiteljski povezani. Uostalom, to je bio jedan od ključnih razloga zbog čega su izabrali Šibenik za nastavak karijere talentiranih sinova. A ponuda za Zvonimira i Tomislava nije manjkalo. Od Cedevite do Real Madrida:

- Istina, mi zaista funkcioniramo kao prava obitelj i sve odluke donosimo zajedno. Bilo je mnogo ponuda za mene i brata. Primjerice, Cedevita nam je nudila da ja i on dođemo u Zagreb u njihov stacionar. No, Šibenik, odnosno "Dražen Petrović" je pristao da s nama dođu i roditelji. Drugi važan uvjet je što "Dražen Petrović" ima odlične trenere. Evo, u ovih godinu dana pod paskom trenera Branka Klisovića sam jako puno naučio. Nastavim li tako, vjerujem da će biti dobro - otkriva Tomislav razloge dolaska u Šibenik.

Zvao i Fučka

Logično, nakon zlata na Europskom prvenstvu interes za Ivišićima je još narastao. Navodno je zvao i legendarni Gregor Fučka, nekoć najbolji europski košarkaš, a sada šef omladinske škole u Bologni...

- Čuo sam za to, ali se ne zamaram oko toga. Tek smo došli u Šibenik i još je rano razmišljati o odlasku. Iskreno volio bih zaigrati za Šibenik u seniorskoj ekipi. U Šibeniku ima dosta mladih igrača i Šibenik se pokazao kao dobar za razvoj mladih košarkaša. Dakle, nadam se da ću ovdje biti još dugo vremena. A kad dođe vrijeme za odlazak, prvo ćemo razmotriti sve mogućnosti. Vidjeti tko što nudi i gdje je moguće najbolje napredovati, odnosno gdje su najbolji treneri - rezonira Ivišić.

Svojom visinom i konstitucijom, te činjenicom da je ljevoruk, Tomislav dosta podsjeća na Tonija Kukoča...
- Nema u meni puno toga "kukočevskog". Iako mi svi govore da je bolje što sam ljevak. Inače, iz Eurolige baš i nemam uzora. Iz NBA su mi najdraži LeBron James i Dario Šarić. Nažalost, NBA utakmice su kasno navečer i u noći, pa i ne stignem puno toga pogledati. Više pratim Euroligu. Naravno, kao i Šarić koji je ponikao u "Draženu Petroviću" i ja bih volio jednog dana zaigrati u NBA ligi. Naravno, volio bih probati i Euroligu, koja mi je nekako realnija iz sadašnje perspektive - govori zlatni iz Novog Sada.

Ivišić će u ponedjeljak sjesti u klupe u prvom razredu srednje škole. Do početka školske godine je dobio slobodno od svog trenera.

- Iskoristio sam to vrijeme da se odmorim. Volim otići s prijateljima na plažu, najviše u Solaris. Kada imam slobodnog vremena izađem u kino, na palačinke. Naravno, i na utakmice Šibenke na Baldekinu. Ipak, ja ne mogu bez košarke - veli Ivišić.