Bivši član Šibenke razvija se u paklenog igrača: Tomislav Ivišić sa svojih 216 centimetara novi je dragulj hrvatske košarke, a brusi se u - Crnoj Gori!

Hrvatski košarkaški ovisnici s pravom mogu kukati oko mnogo problema koji su zahvatili domaću košarku posljednjih godina, ali na nedostatak talentiranih visokih igrača nikako se ne mogu požaliti, piše Telesport.

Kroz proteklih desetak godina na domaćoj se sceni pojavio veliki niz darovitih igrača u reketu koji su potom, više ili manje uspješno, u seniorskoj košarci ostvarili svoj potencijal ili su, pak, još uvijek u tom procesu.

A na samom njegovu početku nalazi se jedno novo golobrado lice: Tomislav Ivišić.

Ovaj 17-godišnji centar žarko je zabljesnuo na netom završenom Euroliginom turniru Adidas Next Generation u Beogradu. Momčad podgoričke Budućnosti osvojila je četvrto mjesto, a njezino uvjerljivo prvo ime bio je Ivišić, koji je obilato punio statističke rubrike u svim kategorijama — u četiri utakmice u prosjeku 21 poen (slobodna bacanja 80 posto, šut za dva 51,3 posto i šut za tri 40 posto), 12,8 skokova, 3,5 izgubljene lopte, 3 blokade, 2,3 asistencije i 1 ukradena lopta. To je ogroman napredak u odnosu na lani kada je nastupao za Cibonu na ANGT-u u Valenciji i prosječno bilježio 4,5 poena, 2,3 skoka i 1,3 blokade po susretu.

“Sretan sam što sada svi mogu vidjeti ogromnu količinu truda koji sam uložio u sebe u proteklih sedam mjeseci kako bi ostvario ovaj iskorak u igri”, poručio je 216 centimetara visoki tinejdžer i dodao: “Mnogo mi je pomoglo seniorsko iskustvo koje sam dosad stekao”, misleći pritom ponajviše na utakmice u dresu vodećeg dvabaligaša Studentskog centra, koji Budućnost koristi kao svoju razvojnu ekipu.

On je tip centra koji je za svoju visinu dobro koordiniran i lagan na nogama, a vrlo dobar šut ga čini opasnim u pick & pop igri.

Vratimo se sada malo unatrag. Kako je hrvatski dragulj završio na brušenju u Crnoj Gori? Ivišić se prvi put našao pod svjetlom šire javnosti u ljeto 2018. nakon zlatnog pohoda kadeta na Eurobasketu u Novom Sadu. Tada je bio ulazna generacija u uzrastu te je pored godinu dana starijih suigrača imao malo prostora u igri, ali zato je sljedeće godine na Eurobasketu u Italiji igrao preko 35 minuta u prosjeku. Odigrao je vrlo dobro, iako se nije moglo reći da je baš eksplodirao.

U to vrijeme Tomislav se razvijao u Šibeniku u momčadima OKK Dražen Petrović (mlađe kategorije) i Šibenke (seniori), uz već spomenutu posudbu u Ciboninu juniorsku ekipu za europske nastupe. Šibenčani su ga doveli iz rodnog Viteza kada je tek navršio 14 godina. Već tada bio je ekstremno visok, što je budilo interes brojnih klubova, poput Real Madrida i Cedevite, ali Šibenik je pobijedio u tom nadmetanju zbog toga što je ponuda uključivala dolazak brata blizanca Zvonimira, kao i njihovih roditelja. Treba napomenuti da je 219 cm visoki Zvonimir također bio kadetski reprezentativac, ali njegov su dosadašnji napredak prikočile ozljede.

U Draženovu gradu braća su radila pod budnim okom trenera Branka Klisovića, koji je svojedobno konstatirao da u 20 godina rada nije trenirao igrača koji je toliko napredovao kao Tomislav. Već kao 16-godišnjak imao je stanoviti prostor u Šibenkinu prvom sastavu (u prekinutoj sezoni u 16 utakmica 8,9 minuta prosječno u HT Premijer ligi).

Sve je to izgledalo podosta obećavajuće, ali nakon tri godine u Šibeniku Ivišići su osjetili da im je za daljnji napredak potrebno drugo okruženje. Željeli su biti dio nekog novog projekta i onda se javio regionalni teškaš Budućnost.

Čelnici podgoričkog abaligaša predstavili su obitelji višegodišnji razvojni plan čija je prva faza kaljenje u novopečenom dvabaligašu Studentskom centru. Sve to im je očito bilo mnogo primamljivije nego daljnji razvoj kroz hrvatsko prvenstvo, stoga su braća odselila u Crnu Goru. Tada se sve činilo kao rizični put u nepoznato, ali aktualni presjek stvari jasno govori da je to bio sjajan potez — Tomislav je konačno dostojno konkretizirao svoju igru.

Cijeli članak možete pročitati OVDJE.