Novo Ljeto Gospodnje, stare muke svakdanje: ekonomija nam se survava, nacionalizam raste. Što je manje zaposlenih, to je više nesretnika kojima rat još nije gotov. Potonjima povlađuju i fratri; umjesto da dođu u šator u Savskoj ulici 66 i kažu: “Ljudi, rat je gotov, ‘ajte kući“, oni ih lažnim pričama truju da rat još traje, podgrijavajući njihov PTSP i čineći im zdravstvenu štetu - o šteti za cijelo društvo da i ne govorimo. Umjesto da im olakšaju izlazak iz šatora i povratak u mirnodopsko stanje duha, sveti ljudi povećavaju problem.
Doduše, na ovoj antiratnoj obali ljude iz šatora ne čeka ništa dobro: država za koju su se borili danas je poluperiferna zemlja europskog kapitalizma, osuđena da propast usporava novim kreditima i brutalnom politikom štednje...
