StoryEditor
ReflektorRadišni filmaš

Anđelo Jurkas snimio je film o povijesnom uspjehu reprezentacije, a priprema još jedan hit: Treba nam budžet ‘Generala‘, ali ne snimamo trash komediju

5. rujna 2020. - 09:00

Nakon šest godina kucanja i više od 60 prijava projekata, HAVC ljudi prihvatili su za razvoj "Nema malih superheroja", dječji igrani film koji razvijam od 2016. i koji će, kad ga snimimo, biti takav superherojski kaos da to nije viđeno. Napravit dječji igrani film superherojske tematike i onda zvat Charlize (Theron)... Tako je glasio nedavni status Anđela Jurkasa na Facebooku.

Iznimno radišnog filmaša napokon je prepoznala struka i dala mu vjetar u leđa za jedan u nizu filmova na kojima radi.
Uz "Nema malih superheroja" Jurkas upravo snima dokumentarac o "klincima krimosima iz odgojnih domova", nazvan "Sutra ću biti (Priča o Domcima)", a netom je završio snimanje filma "4:2" o hrvatskom finalu SP-a u nogometu 2018., da nabrojimo samo njegove najaktualnije projekte u (post)produkciji.

Kako komentiraš da je od svih tvojih dosad prijavljenih projekata na HAVC prošao baš ovaj superjunački? Trend?

- Ne komentiram nikad tuđe propuste, a ni prilike, kriva sam adresa. Jako veseli kad prepoznaju i zahvalan sam trenutnim umjetničkim savjetnicima koji su odlučivali o odnosnom filmu u prvoj fazi razvoja scenarija i projekta te prepoznali komercijalnost i sadržajni kredibilitet tako rijetkog projekta kakav je autorski dječji superherojski film. Ali, isto tako, taj sam projekt od 2016. naovamo već prijavljivao nekoliko puta pa drugi umjetnički savjetnici nisu iz raznoraznih, mahom, jelte, uvijek nesumnjivo i nadasve jako “profesionalnih”, razloga odlučili klimnuti njegovoj atraktivnosti, tako da to često prepoznavanje zna biti samo kombinacija lota, sreće, upornosti i neodustajanja, a ne igram loto.

U svakom slučaju predstoji nam još ponešto vremena uz nadu da će HAVC i ostali zainteresirani privatni, državni i internacionalni izvori love ostati uz film do kraja jer realizacija takvog filma s apsolutno međunarodnim distributivnim tendencijama te internacionalnim poharanjem je cca tri milijuna eura neto iznosa u ovdašnjim uvjetima. Skoro kao “General”, s tom razlikom da mi snimamo ozbiljno kvalitetan film međunarodnog potencijala, a ne ratni ep u namjeri, a nehotičnu trash komediju u realizaciji. Da u nas postoje financijski moćni i neovisni filmski producenti, poslovni ljudi koji bi uložili potrebnu lovu u nastanak filma, kroz međunarodnu distribuciju višestruko bi se vratilo uloženo, stoga je cijena - prava sitnica, što bi rekao dobroznani Bing. Da smo u Hollywoodu prije korone, za takav projekt dobio bih cca 150 milijuna dolara budžeta i svaku od uloženih kuna trostruko bih vratio.

image
Darko Tomaš/cropix

Kakav je film "Nema malih superheroja"? Nešto kao igrana verzija "Big Hero 6"? "Sky High"?

- Zabavan. Razigran. Dinamičan. Veseo. “Feelgood”. Sve što okolina u kojoj nastaje nije. Sadržajno se radi o ispravljanju svijeta odraslih promatranog iz dječje, naivne i čiste perspektive. Dakle, nije kao u životu u kojem odrasli uče djecu nego djeca uče odrasle kako živjeti, voljeti, biti bolji ljudi. A sve uz more specijalnih efekata i dosad ne baš viđene dramske strukture u svijetu superherojskog, dramskog i dječjeg filma. Ako se već potežu neke paralele, “Nema malih superheroja” tendira biti kombinacija i traganje za atmosferom najdražih mi strip superherojskih filmova poput – “Kickassa”, “Avengersa”, “Nedodirljivog”, “Jokera”, te crtića “Big Hero 6”, “Up” i Rodriguezovih “Spy Kids” i “Avantura Sharkboya i Lavagirl”.

Je li dokumentarac o "domcima" svojevrsna realistična verzija "Nema malih superheroja"?

- Ne, nikako. To je prije tužna stvarna verzija “Sivog doma”, sjećaš se kultne jugoslavenske TV serije? Ali, s pokušajem prepoznavanja svjetla na kraju tunela za pojedine od tih momaka.

Charlize čeka i privatno i poslovno

Kad smo dogovarali fotkanje za intervju, rekao si da su "mulci nepredvidljivi"? Kako je snimati doks o njima? Neka anegdota?

- Pratim ih sad već skoro pet godina. Nažalost, malo prostora za anegdote, puno više za “dark web” i crne kronike. Pretpostavljaš da nije lako jer ovisiš o njima i raznim promjenama koje im se dogode u životu, bez obzira na to jesu li pobjegli izvan Hrvatske, završili u zatvoru ili se na sreću skrasili i ostavili taj dio života za sobom. Ne mogu puno govoriti o sadržaju jer želim kad iziđe da ljudi odu to pogledati ili vide doma na TV ili web platformama i osvijeste gdje, s kim, u čemu živimo. Mogu reći samo toliko da su dječaci preslika okoline i društva u kojem nisu dobili drugu priliku.

Mogu li (mali) superjunaci, ako ne "domci", spasiti gledanost hrvatskog filma?

- Gledanost hrvatskog filma spasiti ne može nitko jer za to nije dosta jedan blic uspjeh nego višegodišnja unisona i kolegijalna reakcija na više frontova, ali ona iz dobro poznatih “rvatizama” izostaje dekadama, a tendencije popravljanja tog “mindseta” nema baš na vidiku. Ono što mogu i hoće, ta dva filma će pokazati kako iz “indie” miljea razvoja dugometražnih dokumentaraca i igranih filmova mogu izrasti lukrativni i kvalitetni proizvodi koji će biti sadržajno i financijski kurentni u svijetu.

image
Darko Tomaš/cropix

Gledanim se čini i "4:2" kao film o povijesnom uspjehu naše repke, koji će biti dostupan i za međunarodno festivalsko i kinotržište?

- Svaki filmski projekt koji radimo zaokružen je i ozbiljan projekt s namjerom njegovog internacionalnog plasmana kao popkulturnog dobra s ovih terena. Što se “4:2” tiče, svakako je tome slučaj jer prema istinitim događajima spaja paralelne linije dva kontrapunkta – jednog na makroplanu – spomenutog Finala Svjetskog nogometnog prvenstva Hrvatska: Francuska u Rusiji, i drugog na mikroplanu – private životne drame dvoje ljudi. Potvrdu toga nam daje načelni interes pokazan za film od strane distribucije i TV eksploatacije istog u Rusiji, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, po regiji, a nadamo se i šire po svijetu nakon festivalskog života i TV premijere.

"4:2" se navodi kao neobična kombinacija dramatične sportske priče i intimne "road trip" drame o događajima u sjeni "utakmice stoljeća," koja je nakratko dala nadu i spojila često podijeljeni hrvatski narod. Ima li za nade za zajedništvo?

- Ne. Nema. Osim ako grune asteroid, poplave, otopi se Antarktika ili ih kakva veća egzistencijalna nevolja poveže tek na moment. Idući uspjeh na nogometnom SP-u trebat će čekat idućih 20-30 godina, ali tada po svemu sudeći više neće biti prvenstava u obliku kakvom smo ih jučer znali. Zajedništvo ljudi ovih prostora događa se u vrijeme samo velikog sportskog, tj. nogometnog uspjeha ili velike nevolje, ali i onda traje užasno kratko, incident je i iznimka od pravila da su si ljudi ovdje vukovi, čoporativno bijesni jedni na druge, nepodnošljivi, netoleratni, neodgojeni, primitivni, isključivi, zakucani u četr'spetoj i deves'prvoj dok bi se sav normalni svijet trebao spremati na ljetovanje na Marsu, Mjesecu, Saturnu ili Veneri, oni si j... mater zbog evenata 30 ili 70 godina unatrag.

Kako (tvoja, naša) nada stoji u doba korone?

- Nema nade. Ne vjerujem u nadu, vjerujem u rad. Moja nada se zove kramp i udri. Svoju nadu ne čekam nego je iskopavam. Nada na ovim prostorima ne postoji odavno, ali nevezano za koronu. Vezana je za kontaminirani, balkanski, malodušni, prestrašeni, jalni i čangrizavi gen, nesigurnost i frustraciju ljudi te brojne komplekse koji im budu usađeni živeći iz dana u dan prestrašeni od sebe samih, vlastitog i tuđeg mišljenja, straha za egzistenciju, gubitka posla... Kultura konstantnog straha na ovim prostorima učinila je od ljudi tek pokušaje i imitacije ljudi. Satrano je ono što bi ljudi trebali biti. Dragi, ugodni, spontani, sretni i zadovoljni...

Kako kao optimist vidiš filmski svijet za vrijeme i nakon korone?

- Za vrijeme korone je stiltan, ne postoji. Još se domišljaju načini kako funkcionirati, nastaviti snimanje i produkciju filmova, oporavak svih osim TV ili VOD načina distribucije, a predviđanja za poslije uglavnom se drže nekog pomirenja “old schoola” i “new normala”. Ne bih se bavio prekognistikom, bit će što bude, za zvijeri i ljude, jedni će preživjet, drugi otvorit usta i pokazat kako izgledaju kad se čude… (smijeh).

A Charlize?

- Charlize čeka i privatno i poslovno, a za to vrijeme čekanja još uvijek je najljepša, najugodnija, najzabavnija i najnormalnija slavna osoba na svijetu i čast je imati priliku… nadam se da će se po prestanku korona-svijeta moći saznati što točno, hvala na pitanju.

item - id = 1042460
related id = 0 -> 1125155
related id = 1 -> 1055763
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. rujan 2021 02:52