stdClass Object
(
[id] => 1357503
[title] => Andrea Buča ima novi putopisni serijal: Snimanje ovakvih emisija je prava stihija, moraš se snaći ili ćeš poginuti
[alias] => andrea-buca-ima-novi-putopisni-serijal-snimanje-ovakvih-emisija-je-prava-stihija-moras-se-snaci-ili-ces-poginuti
[catid] => 481
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Prošlo je godinu dana otkako je publika na malim ekranima pratila avanture po pučinskim otocima HRT-ove Andree Buče u njezinu serijalu “Stani na otoku”. Zvijezda njezina novog serijala je Jadranska magistrala, cesta koja je nakon izgradnje temeljito promijenila živote uz obalu, ali i s one druge, kopnene strane.
Kao i svi dosadašnji serijali, “Stani u Lici”, “Stani u Zagorju” i “Stani na otoku”, i serijal “Na Magistrali” očarat će gledatelje posebnim stilom i pristupom, fantastičnim arhivskim snimkama i zanimljivostima, isprepletenim s punokrvnim putopisom: fenomenalnim prizorima i čudesnim vizurama, i ljudima, kroz njihove neobičnosti i jedinstvene karaktere, strasti i životne priče, kao da su svi redom bliski prijatelji koji se poznaju godinama.
Mi smo prije početka emitiranja novog serijala, koje je zakazano za 23. siječnja, odlučili porazgovarati s Andreom o njezinim dojmovima, avanturama, ali i izazovima s kojima se susrela tijekom snimanja novog serijala.
Najljepša cesta Europe
Poznati ste po svojim izvrsnim putopisnim serijalima. Odakle u vama toliki entuzijazam za putovanjima?
- Ako govorimo o Magistrali, to nije bilo klasično putovanje u kojem se broje kilometri, već putovanje kroz prošlost u potrazi za iskustvima koja su svjedočila vremenu u kojem se radilo i gradilo, u kojem je postavljen temelj turizma, u kojem smo postali svjetska turistička destinacija. Jadranska magistrala je povezala, pokrenula modernizaciju i društvene promjene.
---
‘Magistrala je utkana u kolektivni DNK, povezala je sjever i jug zemlje, gradove i mjesta duž obale, ubrzala razvoj priobalja, a zbog panoramske vrijednosti postala turistička cesta, promijenila je Jadran više nego ijedan infrastrukturni projekt ikad.‘
HTV
---
Koja mjesta u Hrvatskoj biste preporučili nekom svom prijatelju koji živi u inozemstvu, a koji nikada prije nije bio u Hrvatskoj?
- Sva mjesta koja počinju gdje prestaje asfalt, sve udaljene otoke do kojih se treba pomučiti da bi stigao.
Kako ste zadovoljni svojim serijalom “Stani na otoku”? Koja vam je najdraža priča iz te avanture?
- Postoji život prije i nakon “Stani na otoku”. Definitivno je nešto najljepše što sam proizvela i doživjela, a što potvrđuje svaki čovjek koji me i danas na cesti zaustavi, zagrli i zahvali. Nevjerojatan je “feedback” gledatelja, nenormalno mnogo emocija na koje nisam ni u snu računala. Vjerujem da se to dogodilo jer sam se ogolila do kraja i to su gledatelji prepoznali – neposrednost, iskrenost i ljubav, a onda i trud, cijele ekipe koje je radila na serijalu.
Jednom ste izjavili da vam je serijal “Stani na otoku” promijenio život. Kako?
Snimanje dokumentarno putopisnog serijala je zahtjevno, stresno, naporno i uzme ti skoro godinu dana života. Na terenu smo imali stotinu i jedan izazov, ni post produkcija nije bila lagana, ali kad smo uspjeli sve završiti i napraviti osam mikrosvjetova u osam epizoda, od osam otoka i otočja, sve je nekako došlo na svoje i gledajući s odmakom na cjelokupno iskustvo to je pobjeda: u unutarnjoj borbi same sa sobom i svojim kapacitetima, a onda i pobjeda jednog malog serijala o pučinskim otocima koji je nadišao koncept putopisa i postao tema o kojoj se govori i danas, godinu dana nakon emitiranja, jer su se za njega gledatelji nekako posebno vezali. U vrijeme kad brzinski konzumiramo i još brže zaboravimo TV sadržaj koji smo pogledali, “Stani na otoku” se uspio oduprijeti tom trendu i postavio neke nove TV standarde, čak i meni koja sam ga stvorila, neponovljive.
Zašto ste se odlučili tematizirati baš Jadransku magistralu?
- Magistrala je utkana u kolektivni DNK. Ta stara ljepotica, D8, povezala je sjever i jug zemlje, gradove i mjesta duž obale, ubrzala razvoj priobalja, a zbog panoramske vrijednosti postala turistička cesta, promijenila je Jadran više nego ijedan infrastrukturni projekt ikad. Žila kucavica zaslužila je posebnu pažnju, dokumentarno-putopisni serijal od šest epizoda najmanje je što zaslužuje. Oduvijek je bila kontroverzna, s 32 crne točke spada u najopasnije ceste svijeta, a motoristi i ljubitelji oktanskih sportova proglasili su je najljepšom cestom Europe. Meni je čudno da se netko stariji, mnogo ranije nije uhvatio ove teme.
---
‘Život ne možeš staviti na čekanje, sve brige nosiš sa sobom i svako jutro kad se probudim, u tih par minuta tišine, dođe mi da odustanem, a onda udahnem i uđem u još jedan snimajući dan.‘
Sanjin Kaštelan
---
Koji su vam bili najveći izazovi u snimanju ovog serijala?
- Uvijek je najizazovnije pred kraj, kad smo svi iscrpljeni od snimanja u kontinuitetu, ali ovaj put je bilo obrnuto, početak je bio dosta zahtjevan, dionice su bile jako dugačke, vozili smo se naprijed, nazad, baš je bilo iscrpno. Teško je snimati usku dvotračnu cestu koju ne možeš zatvoriti, na kojoj se događa promet, a ti se nemaš gdje zaustaviti i snimiti najljepše panorame, zavoje, usjeke. Snalazili smo se i to nam je oduzimalo najviše vremena i energije. Ali kako su se kilometri gomilali tako je bilo sve lakše i negdje na ušću Neretve dogodio se zen - točno sam znala da će mi tamo biti najljepše snimati.
Sinovi, Akademija, ‘Stani na otoku’
Kako podnosite odvojenost od obitelji i prijatelja dok snimate serijale?
- Nije nimalo jednostavno, ali biti redatelj i “host” ovakvog serijala je samo jedna od uloga koju imam u ovom ludom životu, uloga za koju ću kao i za ostale, dati 100 posto. Kad je teško progutam knedlu i odem dalje u radni dan. Suze nikad nisu bile produktivne, ne u ovom poslu, ovdje igraju neki drugi alati, kompromisna rješenja uglavnom i optimizam: “OK, sad mi je najteže na svijetu, ali kad ovo prođe biti će mir i bit ću sa svojima…”
Kako izgledaju vaše osobne pripreme prije ovakvih snimanja? Kako uspijete sve spakirati? Gdje odsjedate dok snimate? Kažite nam malo o ovim “tehničkim detaljima” i kako izgleda vaš život tada?
- Nakon svakog snimanja kažem “nikad više na ovakav teren”: snimamo od jutra do noći, po najvećoj vrućini, na užarenom asfaltu, do zraka ne stignemo doći već naš čeka druga, treća, peta tema za snimiti, to je mentalno i emotivno iscrpljujuće. Uz to, život ne možeš staviti na čekanje, sve brige nosiš sa sobom i svako jutro kad se probudim, u tih par minuta tišine, dođe mi da odustanem, a onda udahnem i uđem u još jedan snimajući dan. Spavamo gdje nađemo smještaj, jedemo što stignemo pojesti, to je prava stihija u kojoj se moraš snaći, u suprotnom ćeš poginuti. I koliko god da se pripremila za ovakav teren, nikad nisam spremna i uvijek nešto fali i uvijek se nešto izjalovi, mi se susrećemo sa stotinom izazova, tehničkih, administrativnih, uglavnom produkcijskih, ali ih uspijemo riješiti i doći do kraja puta.
---
‘Teško je snimati usku dvotračnu cestu koju ne možeš zatvoriti, na kojoj se događa promet, a ti se nemaš gdje zaustaviti i snimiti najljepše panorame, zavoje, usjeke.‘
HTV
---
Kako vitiligo utječe na kvalitetu vašeg života i koliku prepreku vam predstavlja u poslovnom životu?
- Nikakvu. Ja ga i ne vidim, doduše ljeti kad koža potamni, a vitiligo ostane bijela fleka je vidljiv ali ne da bi ga sakrivala. Život je puno više od nepravilnosti na koži, osobito danas, u ovakvom svijetu, u kojem svatko od nas pokušava naći svoje mjesto i živjeti sretno, a samo rijetkima to uspijeva.
Kažite nam malo o svojim novinarskim počecima, kako je sve krenulo?
- Mogu vam pričati o svojim redateljskim počecima jer su novinarski bili toliko davno da ih više i ne pamtim. Režiju sam upisala negdje na polovici svog radnog staža, odlučila sam progovoriti filmskim jezikom i baviti se umjetnošću, diplomirala sam sam na ADU pod mentorstvom Nenada Puhovskog i Gorana Devića i to je nešto što me, uz majčinstvo, valjda najviše transformiralo kao osobu. Znači sinovi, Akademija pa “Stani na otoku”.
Pripremate li već i buduće projekte?
- Da, uvijek, imam osjećaj da će mi glava prsnuti od ideja, one koje strukturiram i raspišem, uglavnom i realiziram. Planova je mnogo i različiti su - na vrijeme ću vam sve javiti!
\u2018Snimamo od jutra do no\u0107i, po najve\u0107oj vru\u0107ini, na u\u017earenom asfaltu, do zraka ne stignemo do\u0107i ve\u0107 na\u0161 \u010deka druga, tre\u0107a, peta tema za snimanje, to je mentalno i emotivno iscrpljuju\u0107e.\u2018<\/p>","
\u2018\u017divot ne mo\u017ee\u0161 staviti na \u010dekanje, sve brige nosi\u0161 sa sobom i svako jutro kad se probudim, u tih par minuta ti\u0161ine, do\u0111e mi da odustanem, a onda udahnem i u\u0111em u jo\u0161 jedan snimaju\u0107i dan.\u2018<\/p>","","
\u2018Te\u0161ko je snimati usku dvotra\u010dnu cestu koju ne mo\u017ee\u0161 zatvoriti, na kojoj se doga\u0111a promet, a ti se nema\u0161 gdje zaustaviti i snimiti najljep\u0161e panorame, zavoje, usjeke.\u2018<\/p>","
‘Snimamo od jutra do noći, po najvećoj vrućini, na užarenom asfaltu, do zraka ne stignemo doći već naš čeka druga, treća, peta tema za snimanje, to je mentalno i emotivno iscrpljujuće.‘
‘Snimamo od jutra do noći, po najvećoj vrućini, na užarenom asfaltu, do zraka ne stignemo doći već naš čeka druga, treća, peta tema za snimanje, to je mentalno i emotivno iscrpljujuće.‘
‘Život ne možeš staviti na čekanje, sve brige nosiš sa sobom i svako jutro kad se probudim, u tih par minuta tišine, dođe mi da odustanem, a onda udahnem i uđem u još jedan snimajući dan.‘
‘Teško je snimati usku dvotračnu cestu koju ne možeš zatvoriti, na kojoj se događa promet, a ti se nemaš gdje zaustaviti i snimiti najljepše panorame, zavoje, usjeke.‘
‘Magistrala je utkana u kolektivni DNK, povezala je sjever i jug zemlje, gradove i mjesta duž obale, ubrzala razvoj priobalja, a zbog panoramske vrijednosti postala turistička cesta, promijenila je Jadran više nego ijedan infrastrukturni projekt ikad.‘
Prošlo je godinu dana otkako je publika na malim ekranima pratila avanture po pučinskim otocima HRT-ove Andree Buče u njezinu serijalu “Stani na otoku”. Zvijezda njezina novog serijala je Jadranska magistrala, cesta koja je nakon izgradnje temeljito promijenila živote uz obalu, ali i s one druge, kopnene strane.
Kao i svi dosadašnji serijali, “Stani u Lici”, “Stani u Zagorju” i “Stani na otoku”, i serijal “Na Magistrali” očarat će gledatelje posebnim stilom i pristupom, fantastičnim arhivskim snimkama i zanimljivostima, isprepletenim s punokrvnim putopisom: fenomenalnim prizorima i čudesnim vizurama, i ljudima, kroz njihove neobičnosti i jedinstvene karaktere, strasti i životne priče, kao da su svi redom bliski prijatelji koji se poznaju godinama.
Mi smo prije početka emitiranja novog serijala, koje je zakazano za 23. siječnja, odlučili porazgovarati s Andreom o njezinim dojmovima, avanturama, ali i izazovima s kojima se susrela tijekom snimanja novog serijala.
Najljepša cesta Europe
Poznati ste po svojim izvrsnim putopisnim serijalima. Odakle u vama toliki entuzijazam za putovanjima?
- Ako govorimo o Magistrali, to nije bilo klasično putovanje u kojem se broje kilometri, već putovanje kroz prošlost u potrazi za iskustvima koja su svjedočila vremenu u kojem se radilo i gradilo, u kojem je postavljen temelj turizma, u kojem smo postali svjetska turistička destinacija. Jadranska magistrala je povezala, pokrenula modernizaciju i društvene promjene.
---
‘Magistrala je utkana u kolektivni DNK, povezala je sjever i jug zemlje, gradove i mjesta duž obale, ubrzala razvoj priobalja, a zbog panoramske vrijednosti postala turistička cesta, promijenila je Jadran više nego ijedan infrastrukturni projekt ikad.‘
HTV
---
Koja mjesta u Hrvatskoj biste preporučili nekom svom prijatelju koji živi u inozemstvu, a koji nikada prije nije bio u Hrvatskoj?
- Sva mjesta koja počinju gdje prestaje asfalt, sve udaljene otoke do kojih se treba pomučiti da bi stigao.
Kako ste zadovoljni svojim serijalom “Stani na otoku”? Koja vam je najdraža priča iz te avanture?
- Postoji život prije i nakon “Stani na otoku”. Definitivno je nešto najljepše što sam proizvela i doživjela, a što potvrđuje svaki čovjek koji me i danas na cesti zaustavi, zagrli i zahvali. Nevjerojatan je “feedback” gledatelja, nenormalno mnogo emocija na koje nisam ni u snu računala. Vjerujem da se to dogodilo jer sam se ogolila do kraja i to su gledatelji prepoznali – neposrednost, iskrenost i ljubav, a onda i trud, cijele ekipe koje je radila na serijalu.
Jednom ste izjavili da vam je serijal “Stani na otoku” promijenio život. Kako?
Snimanje dokumentarno putopisnog serijala je zahtjevno, stresno, naporno i uzme ti skoro godinu dana života. Na terenu smo imali stotinu i jedan izazov, ni post produkcija nije bila lagana, ali kad smo uspjeli sve završiti i napraviti osam mikrosvjetova u osam epizoda, od osam otoka i otočja, sve je nekako došlo na svoje i gledajući s odmakom na cjelokupno iskustvo to je pobjeda: u unutarnjoj borbi same sa sobom i svojim kapacitetima, a onda i pobjeda jednog malog serijala o pučinskim otocima koji je nadišao koncept putopisa i postao tema o kojoj se govori i danas, godinu dana nakon emitiranja, jer su se za njega gledatelji nekako posebno vezali. U vrijeme kad brzinski konzumiramo i još brže zaboravimo TV sadržaj koji smo pogledali, “Stani na otoku” se uspio oduprijeti tom trendu i postavio neke nove TV standarde, čak i meni koja sam ga stvorila, neponovljive.
Zašto ste se odlučili tematizirati baš Jadransku magistralu?
- Magistrala je utkana u kolektivni DNK. Ta stara ljepotica, D8, povezala je sjever i jug zemlje, gradove i mjesta duž obale, ubrzala razvoj priobalja, a zbog panoramske vrijednosti postala turistička cesta, promijenila je Jadran više nego ijedan infrastrukturni projekt ikad. Žila kucavica zaslužila je posebnu pažnju, dokumentarno-putopisni serijal od šest epizoda najmanje je što zaslužuje. Oduvijek je bila kontroverzna, s 32 crne točke spada u najopasnije ceste svijeta, a motoristi i ljubitelji oktanskih sportova proglasili su je najljepšom cestom Europe. Meni je čudno da se netko stariji, mnogo ranije nije uhvatio ove teme.
---
‘Život ne možeš staviti na čekanje, sve brige nosiš sa sobom i svako jutro kad se probudim, u tih par minuta tišine, dođe mi da odustanem, a onda udahnem i uđem u još jedan snimajući dan.‘
Sanjin Kaštelan
---
Koji su vam bili najveći izazovi u snimanju ovog serijala?
- Uvijek je najizazovnije pred kraj, kad smo svi iscrpljeni od snimanja u kontinuitetu, ali ovaj put je bilo obrnuto, početak je bio dosta zahtjevan, dionice su bile jako dugačke, vozili smo se naprijed, nazad, baš je bilo iscrpno. Teško je snimati usku dvotračnu cestu koju ne možeš zatvoriti, na kojoj se događa promet, a ti se nemaš gdje zaustaviti i snimiti najljepše panorame, zavoje, usjeke. Snalazili smo se i to nam je oduzimalo najviše vremena i energije. Ali kako su se kilometri gomilali tako je bilo sve lakše i negdje na ušću Neretve dogodio se zen - točno sam znala da će mi tamo biti najljepše snimati.
Sinovi, Akademija, ‘Stani na otoku’
Kako podnosite odvojenost od obitelji i prijatelja dok snimate serijale?
- Nije nimalo jednostavno, ali biti redatelj i “host” ovakvog serijala je samo jedna od uloga koju imam u ovom ludom životu, uloga za koju ću kao i za ostale, dati 100 posto. Kad je teško progutam knedlu i odem dalje u radni dan. Suze nikad nisu bile produktivne, ne u ovom poslu, ovdje igraju neki drugi alati, kompromisna rješenja uglavnom i optimizam: “OK, sad mi je najteže na svijetu, ali kad ovo prođe biti će mir i bit ću sa svojima…”
Kako izgledaju vaše osobne pripreme prije ovakvih snimanja? Kako uspijete sve spakirati? Gdje odsjedate dok snimate? Kažite nam malo o ovim “tehničkim detaljima” i kako izgleda vaš život tada?
- Nakon svakog snimanja kažem “nikad više na ovakav teren”: snimamo od jutra do noći, po najvećoj vrućini, na užarenom asfaltu, do zraka ne stignemo doći već naš čeka druga, treća, peta tema za snimiti, to je mentalno i emotivno iscrpljujuće. Uz to, život ne možeš staviti na čekanje, sve brige nosiš sa sobom i svako jutro kad se probudim, u tih par minuta tišine, dođe mi da odustanem, a onda udahnem i uđem u još jedan snimajući dan. Spavamo gdje nađemo smještaj, jedemo što stignemo pojesti, to je prava stihija u kojoj se moraš snaći, u suprotnom ćeš poginuti. I koliko god da se pripremila za ovakav teren, nikad nisam spremna i uvijek nešto fali i uvijek se nešto izjalovi, mi se susrećemo sa stotinom izazova, tehničkih, administrativnih, uglavnom produkcijskih, ali ih uspijemo riješiti i doći do kraja puta.
---
‘Teško je snimati usku dvotračnu cestu koju ne možeš zatvoriti, na kojoj se događa promet, a ti se nemaš gdje zaustaviti i snimiti najljepše panorame, zavoje, usjeke.‘
HTV
---
Kako vitiligo utječe na kvalitetu vašeg života i koliku prepreku vam predstavlja u poslovnom životu?
- Nikakvu. Ja ga i ne vidim, doduše ljeti kad koža potamni, a vitiligo ostane bijela fleka je vidljiv ali ne da bi ga sakrivala. Život je puno više od nepravilnosti na koži, osobito danas, u ovakvom svijetu, u kojem svatko od nas pokušava naći svoje mjesto i živjeti sretno, a samo rijetkima to uspijeva.
Kažite nam malo o svojim novinarskim počecima, kako je sve krenulo?
- Mogu vam pričati o svojim redateljskim počecima jer su novinarski bili toliko davno da ih više i ne pamtim. Režiju sam upisala negdje na polovici svog radnog staža, odlučila sam progovoriti filmskim jezikom i baviti se umjetnošću, diplomirala sam sam na ADU pod mentorstvom Nenada Puhovskog i Gorana Devića i to je nešto što me, uz majčinstvo, valjda najviše transformiralo kao osobu. Znači sinovi, Akademija pa “Stani na otoku”.
Pripremate li već i buduće projekte?
- Da, uvijek, imam osjećaj da će mi glava prsnuti od ideja, one koje strukturiram i raspišem, uglavnom i realiziram. Planova je mnogo i različiti su - na vrijeme ću vam sve javiti!
‘Snimamo od jutra do noći, po najvećoj vrućini, na užarenom asfaltu, do zraka ne stignemo doći već naš čeka druga, treća, peta tema za snimanje, to je mentalno i emotivno iscrpljujuće.‘
‘Život ne možeš staviti na čekanje, sve brige nosiš sa sobom i svako jutro kad se probudim, u tih par minuta tišine, dođe mi da odustanem, a onda udahnem i uđem u još jedan snimajući dan.‘
‘Teško je snimati usku dvotračnu cestu koju ne možeš zatvoriti, na kojoj se događa promet, a ti se nemaš gdje zaustaviti i snimiti najljepše panorame, zavoje, usjeke.‘
‘Magistrala je utkana u kolektivni DNK, povezala je sjever i jug zemlje, gradove i mjesta duž obale, ubrzala razvoj priobalja, a zbog panoramske vrijednosti postala turistička cesta, promijenila je Jadran više nego ijedan infrastrukturni projekt ikad.‘
‘Snimamo od jutra do noći, po najvećoj vrućini, na užarenom asfaltu, do zraka ne stignemo doći već naš čeka druga, treća, peta tema za snimanje, to je mentalno i emotivno iscrpljujuće.‘Sanjin Kaštelan
Prošlo je godinu dana otkako je publika na malim ekranima pratila avanture po pučinskim otocima HRT-ove Andree Buče u njezinu serijalu “Stani na otoku”. Zvijezda njezina novog serijala je Jadranska magistrala, cesta koja je nakon izgradnje temeljito promijenila živote uz obalu, ali i s one druge, kopnene strane.
Kao i svi dosadašnji serijali, “Stani u Lici”, “Stani u Zagorju” i “Stani na otoku”, i serijal “Na Magistrali” očarat će gledatelje posebnim stilom i pristupom, fantastičnim arhivskim snimkama i zanimljivostima, isprepletenim s punokrvnim putopisom: fenomenalnim prizorima i čudesnim vizurama, i ljudima, kroz njihove neobičnosti i jedinstvene karaktere, strasti i životne priče, kao da su svi redom bliski prijatelji koji se poznaju godinama.
