"Čini mi se da mi je sve sad taman. Navikla sam raditi od doma, imati ručak u normalnu uru, ne voziti po cijele dane djecu na sto strana.
Znaš da mi se sviđa ovaj 'lagano starinski život', u kojem se smirilo i stalo, kao da sam odahnula...", govori mi prijateljica s kojom ispijam kavu "na daleko", iz termosice s plaže, a ona je na svome zagrebačkom balkonu.
I točno je razumijem.
Daleko od toga da svi ne priželjkujemo onu opuštenost i komod susreta s kim god želimo i u broju u kojemu želimo, prisnih razgovora neopterećenih statističkim detaljima iz dnevnika i pitanjima poput: "brišeš li ti još uvijek cijelu ambalažu kad se vratiš iz dućana? Jesi čitala rezultate američkog istraživanja, ispada da se ipak teško može prenijeti preko konzerve pelata...?.
Zbog...