Evo, svečano dajem obećanje da se više neću brčiti i kurčiti, da neću ignorirati nijedan znak neke boljetice, virozice, neke male, slatke upalice, da ću čim zafibram, a možda i ranije, otići kod doktorice i u neposrednom kontaktu s njom ispovjediti joj svaki svoj jadac... Najme kaj...
Kao što se neki možda sjećaju, ima skoro i mjesec dana da sam se, kao, ajmo reći, prehladila. Ono, klasika, malo kašljuckanje, malo grlobolja, malo nako, tamo-vamo, općenito stanje njonjavosti. To, naravski, svaka normalna žena, supruga i majka te svaka silom domaćica, kao, ignorira. Ne‘š ti! Onda nakon četiri, pet dana vidiš da ne valja, da ne prolazi, dapače, samo biva sve jesenije.
Za ponavljače, ovo je asocijacija na pjesmu Miroslava Krleže koja, istinabog, jest jesenja, ali...