Josip Banovac, 24-godišnji Solinjanin, student zadnje godine Kineziološkog fakulteta, nedavno je izdao svoju prvu knjigu "Netko poput tebe" kojoj želi pomagati ljudima. U njoj Josip iznosi svoje misli koje je na simpatičan načn prezentirao što se mnogima već na prvu svidjelo.
U slobodno vrijeme pjeva i radi kao osobni trener. Zanimalo nas je kako je uopće došlo do toga da objavi knjigu.
- Veliki sam "overthinker", ne bi moga zaspat i razmišlja bi o svemu. Nisan želija da mi se puno stvari nakuplja, osjetija san potrebu za pisanjem. Napisa san desetak dubljih i opširnijih tekstova, kad sam ih pokaza prijateljima, nisu virovali da sam autor istih. Nakon nekog vremena, dio sam odvojio za knjigu, a dio za Instagram stranicu.
Kako je nastalo ime "Netko poput tebe"?
- Htio sam biti autentičan. Pišem dosta životne stvari, a želio sam da ljudi shvate da netko još prolazi kroz slične situacije, nisu sami. Normalno je bit i zaljubljen i slomljen, dobro i loše, život je more svega. Bilo je izazovno osmislit nešto novo, odlučio sam se pisati što pozitivnije jer mislim da je previše drame i problema. Sve je "eksplodiralo" kada sam objave obogatio bojama. Fokusira sam se razvoj priče, svjestan i da knjiga bude najbolja na svitu, ako ljudi to ne osjete. neće ti je ni mater kupit, odgovara nam.
- Ljudi mi se često javljaju i pitaju kako sam se usudio krenit, posebno u našoj sredini. U startu sam rekao, nije me briga, ja to volim i osjećam, dodatni razlog mi ne treba. Nisam bolji od drugih, u teškim trenucima sam vjerovao da se uložena ljubav i energija moraju vratit, ne mogu samo nestat, pojašnjava nam svestrani Josip.
Inspiraciju kaže crpi iz svakodnevice.
- Izazov je što više toga objasnit u što manje riječi, a da ne bude "što je pjesnik htio reći?". Dosta toga je bazirano na osobnom iskustvu, kroz srednju školu je uvik bilo zaljubljivanja, čini mi se da se ljudi boje pričat o tome. Svoje misli prenosin na papir, nema smisla pisat ono suprotno. Dobijem mnoštvo pozitivnih poruka i ništa ne može opisat taj osjećaj kad nekome pomognete. Mislim da je to smisao pisanja. Ljudi osjete emocije, znaju mi reć da im je upravo knjiga pomogla u rješavanju problema, ima li što bolje od toga?, pita se Josip.
Složit ćemo se da nema.
Imaš li potporu od prijatelja, što na sve kaže tvoja obitelj?
- Jako je teško prodavat knjige, teta u tiskari me dobronamjerno savjetovala da se ograničim na 60 primjeraka jer ljudi imaju poteškoća u prodaji. Odabra sam vlastitu naknadu, rizik je veći i za sve sam zadužen, grafičku obradu, tiskaru, ali i primanja su viša. Cilu zaradu ulažem u posa, a osim knjige napravija sam planer, osmislio naljepnice. Družim se sa starijima, uvik ima nekih podbadanja, prijatelj zna spomenit da mi neće lajkat objave jer pišem isključivo za žene. Uglavnom je riječ o zdravoj zafrkanciji, okružija sam se dobrim ljudima. Moji roditelji nisu znali da izdajem knjigu, otac mi je često govorio da je pisanje moj poziv, ali jedina osoba koja je znala bio je moj profesor.
Sjećam se kada je poštar donio 200 knjiga iz Zagreba, baka je vidno zbunjena preuzela dostavu. Objasnija san joj da ću pročitat sve, bit ću najpametniji na svitu. Roditeljima sam knjigu ostavija na krevetu. Nakon što su je prolistali, bili su presritni, otac mi je sla hrpu poruka s velikin slovima poput "Ovo je najbolja knjiga koju san pročita, svaka čast!". Zaista su mi velika podrška.
Komentari sviju su većinom jako pozitivni, nekada se nađu oni koji krenu mudrovat, žele ispast pametni. Pošaljem im srce, uzvratim s ljubavlju, odgovara mladi Josip.
Nismo odoljeli, morali smo pitat, kako bi opisao "savršenu" djevojku?
- Trebala bi imat mozak. Normalno je ne slagat se s nekim stvarima, ali ako je osoba inteligentna, razgovorom ćemo doć do zajedničkog jezika. Nema smisla pričat o izgledu, svi su lipi na svoj način. Nerealno je tvrdit želin ovakvu kosu, oči... Dobra osoba, definitivno. Virujen da će ovo zvučat otrcano, ali ja san slab na osmijeh, boju glasa. Sitnice me privuku, za kraj će.
U bespućima Instagrama Josipov profil jedan je od onih koji zaraznim optimizmom poprave dan.
