Zajesenilo zericu? Zaladilo, ka?
Osjećate li se i vi blago učemereno (kao potpisnica ovih redaka) kad prva ozbiljnija kiša ugasi zadnji ljeta žar i podsjeti nas na neumitnost izmjene godišnjih doba bez obzira na rastuće globalno zatopljenje?
Odat ću vam tajnu, sasvim intimnu. Ne ponosim se njome, ali možda se još netko prepozna, pa mu ova moja štorijica donese utjehu.
Dakle ja se iz godine u godinu - a naslagala sam ih četrdeset i osam (nemam problem s iznošenjem tog podatka, hvala na pitanju) - nekako podsvjesno nadam da eto baš ove godine jesen neće doći.
Da će nas preskočiti, kao u nekim tropskim zemljama u kojima vlada vječno ljeto, i da će se i u Lijepoj Našoj, odnosno na našoj strani Mediterana, nastaviti ljeto nakon ljeta, pa zvalo se ono i bablje.
I da ćemo se...