Ultra Europe, najveći festival elektronske glazbe u ovom dijelu svijeta, donosi neopisivu energiju, blještavilo svjetala i glasnu muziku koja odzvanja Splitom. No, iza kulisa, dok publika uživa u vrhunskom provodu, postoji mašinerija onih, koji svojim radom osiguravaju da sve prođe bez problema – a jedni među njima su i redari, koji su tijekom festivala na takozvanoj prvoj liniji fronte, ispred glavnog ulaza, na križanju Ulice Hrvatske Mornarice i Put Glavičine, kod semafora, kojima bome nije svejedno. Radili su iscrpljujuće smjene od 12 sati, od 6 navečer do 6 ujutro, suočavajući se s brojnim izazovima, ali i nezaboravnim trenucima.
Ivo Kovačević i njegov kolega, koji nije htio pred kameru (“nisam ti ja fotogeničan, nemoj molim te“), pristali su na mali intervju te podijeliti svoje dojmove. I tako njih dvojica, iskusnih redara, stigli su na svoje radno mjesto u 6 navečer. Već pri dolasku osjetili su vrelinu koja nije popuštala unatoč zalasku sunca. Opremljeni reflektirajućim prslucima, radijskim vezama i bocama vode, započeli su svoju smjenu.
- Naš zadatak je sve tri večeri osigurati sigurnost posjetitelja i pomoći u bilo kojoj situaciji koja bi se mogla pojaviti. Kontrola pristupa i propuštanja vozila jedan je od glavnih zadataka Ante i mene. Propuštanje vozila je posebno zahtjevno, jer moramo paziti da sve ide glatko, a da istovremeno se ne ometa prolazak hitnih službi. Ponekadse čini kao da svi žele ući odjednom - priča nam Ivo.
Ovi momci moraju biti brzi i odlučni, ali i ljubazni. Svaka greška može izazvati kaos. Na velikom festivalu poput Ultre, gdje se očekuje desetine tisuća ljudi, to je uistinu izazov sam po sebi.
- Stalno nas pitaju za smjer - kaže Ante.
- Gdje su WC-i, gdje je prvi ulaz, gdje mogu kupiti vodu… U jednom trenutku, osjećaš se kao hodajuća informacijska točka, kroz smiješak će on.
Vrućina i umor gdje temperatura nije padala ispod 30 stupnjeva, vidno ih je iscrpilo, ali ne žale se ovi vrijedni ljudi.
- Od organizatora dobijemo vodu, hranu, samo bi bilo dobro da su nam suncobran dali i majce za prominit. Mokar sam ko gola voda - Ivo će. Ko da radimo u sauni. A i mali frižiderčić za vodu, jer je topla.
Nakon završetka smjene u 6 sati ujutro, toliko budu iscrpljeni, da kad dođu doma, preostaje samo predahnut na par sati do slijedeće smjene.
- Izgledam ko zombi, krepan, ništa ne razumin, ženo moja - kroz smiješak priča Ivo.
Goran Vučić, voditelj prometa i redara prvog prstena te koordinator redara i policije je jako zadovoljan sa svojim ljudima i nije štedio pohvale. Na pitanje koje su im situacije bile najgore prethodne dvoje večeri, odgovor nas je malo iznenadio:
- Taksisti, užas! Lako nam je s partijanerima, pristojni su, poslušat će nas sve što im kažemo… ali taksisti nas ništa ne slušaju niti poštuju. Rade probleme, zakrče ulaz, bahati su. Dolaze iz svih dijelova Hrvatske pa čak iz Slovenije i BiH. O cijenama neću ni govoriti. Bezobrazni jako - razočarano će Ivo.
Iako su već na izmaku snaga, pizitivan duh i vedar izraz s lica nisu skidali, te su čak zapjevali “Moj živote bit će bolje, još sam dobre volje”…
Ivo i Ante te ostale kolege definitivno mogu biti ponosni na sebe, jer su osigurali da sve tri večeri prođu u najboljem redu! Hvala im na tom!