Mogao bi se čovjek kladiti da svakoljetne informacije tipa "ne izlazite na najjače sunce", "pijte puno vode" i slično, većina ljudi jednostavno preskoči. Savjet "vruće je, pijte puno vode", dođe po originalnosti uz bok onome da je prvi korak do sreće postati sretan.
Među svakoljetne savjete spada i onaj o maksimalno šest stupnjeva razlike između temperature vani i u klimatiziranom prostoru. E na taj sam danas prvi put ozbiljno obratila pažnju. Ako je, naime, vani trideset, a ti u zatvorenom radiš na 24, to je optimalna razlika i sve je okej. Ako je vani 35, a u zatvorenom 29 - to, ‘ajde, nije bajno, nipošto nije bajno, al‘ šta se može.
Ali šta je ovo došlo na svijet? Da bi čovjek poštovao pravilo o maksimalno šest stupnjeva razlike i sačuvao zdravlje, trebali bismo u kući ili u bilo kojem klimatiziranom prostoru živjeti na ravno 37 stupnjeva. Jer danas je vanjski senzor na automobilu izmjerio u Splitu ravno 43 stupnja!
Inače, nisam primijetila da itko poštuje pravilo o šest stupnjeva (razlike su uglavnom puno veće), ali to pravilo ionako više nema smisla. I tako se događa da se pod klimama rashlađujemo na temperature ranog proljeća, a onda, bez razdoblja adaptacije, izađemo na dvadesetak stupnjeva veće temperature.
Kako ćemo to platiti, boga pitaj.