Otkako je 1910. godine u Kopenhagenu na međunarodnoj konferenciji žena-socijalista usvojen prijedlog njemačke feministice Clare Zetkin, 8. ožujka se diljem svijeta proslavlja kao Dan žena. Inicijativa iz Kopenhagena je bila inspirirana prosvjedom radnica zaposlenih u industriji tekstila u Chicagu koji se zbio godinu dana ranije. Zaposlene žene su na čikaškim ulicama tražile bolje uvjete rada.
Od tada je prošlo više od stoljeća, i mnogo toga se promijenilo, na bolje. Žene su u međuvremenu dobile pravo glasa, a nehumani uvjeti radnica iz tvornice u Chicagu ne mogu se usporediti ni s najbrutalnijim primjerima suvremenog kapitalizma. Napredak nije nastupio sam od sebe putem prirodne evolucije, već je rezultat ustrajne borbe protiv diskriminacije i nejednakosti žena.
U jugoslavenskom socijalizmu Dan žena se svečano slavio, dok je u demokratskoj Hrvatskoj dugo bio skrajnut i neopravdano obilježen kao ideološki relikt prošlosti. Najvidljiviji oblik proslave Dana žena u Hrvatskoj od 2016. godine odvija se u glavnom gradu Zagrebu prosvjednim Noćnim maršem kojim se jasno evocira praksa čikaških radnica iz 1908. godine. Okupljene aktivistice poručuju da Dan žena ne treba pretvoriti u sterilni praznik jer porast broja femicida ili ugrožavanje reproduktivnih ili radničkih prava žena neće spriječiti dijeljenje karanfila već bunt i prosvjed.
Ipak, dan posvećen našim majkama, sestrama i kćerima nije dobro svesti na prosvjed lišen znakova pažnje. Zato, pridružujući se opravdanoj ženskoj ogorčenosti, svoj obol Danu žena dajemo tako što ćemo se prisjetiti nekih slavnih žena bez kojih bi hrvatska kultura, umjetnost, politika i društvo, ukratko hrvatska povijest, bili nezamislivi. Sretna Vam Dan žena!
Savka Dapčević Kučar
Rođena u gradu Korčuli 1923. godine u obitelji porijeklom iz Boke kotorske, ova hrvatska političarka presudno je obilježila suvremenu hrvatsku povijest. Uz Miku Tripala bila je vođa Hrvatskog proljeća, pokušaja uspostave veće ravnopravnosti Hrvatske unutar jugoslavenske federacije. No, prije političke, ostvarila je uspješnu akademsku karijeru. Diplomirala je i doktorirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kasnije postavši i redovnom profesoricom političke ekonomije na istom fakultetu. Stručno se usavršavala u SAD-u i Francuskoj. Od 1959. članica je Centralnog Komiteta Saveza Komunista Hrvatske (CK SKH). Od 1967. do 1968. bila je predsjednica Izvršnog vijeća Sabora SRH (time postavši prva političarka na čelu neke hrvatske vlade), a od 1968. i predsjednica CK SKH. Nakon izvanredne sjednice u Karađorđevu iz prosinca 1971 u kojoj je došlo do sloma Hrvatskoj proljeća bila je odstranjena iz političkog života SFRJ. Početkom demokratizacije 190 ponovo je ušla u hrvatski politički život osnivanjem HNS-a. Umrla je u Zagrebu 2009. te ispraćena kao najmirisnija ruža u buketu hrvatske politike.
Marija Jurić Zagorka
Novinarka i književnica na čijim su romanima odgojeni hrvatski osnovnoškolci rodila se 1873. u mjestu Negovec pokraj Vrbovca. Bila je prva hrvatska novinarka, a novinarstvom se počela baviti dolaskom u Zagreb u koji je došla iz Mađarske, bježeći od nametnutog i nesretnog braka. Prve članke je anonimno objavila u zagrebačkim novinama, da bi je nakon intervencije đakovačkog biskupa J. J. Strossmayera dobila zaposlenje u redakciji novina. Bila je dopisnica iz Beča i Budimpešti. Naravno, njena karijera bila je opterećena položajem žena u ondašnjem društvu, ali nije očajavala. Uskoro je počela pisati romane koji su doživjeli nezapamćeni uspjeh. Njena Grička vještica postala je omiljeno štivo kako odraslih tako i mladeži. U razdoblju od 1912 do 1953 objavila je dvadesetak romana. Među poznatije spadaju: Plameni inkvizitori, Gordana, Kći Lotrščaka. Preminula je 1957 u zagrebačkom Dolcu gdje danas postoji memorijalni stan koji nosi njeno ime.
Zdravka Krstulović
Ova kazališna i filmska glumica najpoznatija po ulogama Anđe Vlajine iz Malog mista i Violete iz Velog mista rodila se u predratnom Splitu 1940. godine. U rodnom gradu je završila klasičnu gimnaziju a u Zagrebu i Beogradu je studirala na Akademiji dramskih umjetnosti. Nakon diplome postaje članicom Drame splitskog HNK. Nakon karijere samostalne umjetnice ponovo se zaposlila u splitskom HNK u kojem je i završila svoju blistavu karijeru 1999. godine. Dobitnica je nagrade grada Splita, te nagrade Ivo Tijardović za najbolje umjetničko ostvarenje. Zahvaljujući svom izvanserijskom glumačkom talentu skoro da nema predstave u kojoj nije glumila. Od Petrunjela u Dundu Maroju, do Desdemone u Otelu. Premda je najprepoznatljivija u široj publici bila po likovima pučkih žena, kojima je uspijevala udahnuti i rafinirani humor, nepravedno bi bilo ne spomenuti i njene uloge žena složenijih psiholoških profila iz domaće književnosti koje su prethodno na stranicama svojih romana stvarali Ranko Marinković ili Milan Begović. Nažalost Zdravki Krstulović je na samom kraju karijere dijagnosticirana Alzheimerova bolest, te je zadnje dane svoj života provela u Varaždinskim toplicama gdje je i umrla 2003. godine.
Dika Marjanović Radica
Uz nekoliko neizbježnih knjiga koje krase vitrinu valjda svake dalmatinske kuće spada i knjiga Dalmatinska kuharica Dike Marjanović Radice. Ova poznata Splićanka rodila se 1892 u Varošu, u obitelji školskog ravnatelja. Nakon završetka učiteljske škole, radila je kao nastavnica u sinjskim i splitskim školama. Skladnu bračnu vezu ostvarila je s policijskim službenikom Sinjaninom Josipom Marjanovićem. U međuraću je uz rad u školi putovala Dalmacijom i održavala tečajeve iz kuhanja lokalnim djevojkama. No, kao što to često biva onaj koji podučava često i sam nauči mnogo toga novog. Zahvaljujući ekskurzijama po svakom kutku Dalmacije Dika će uspjeti prikupljene recepte ukoričiti 1939. u svoju poznatu kuharicu. Bio je to rezultat dva desetljeća putovanja i podučavanja Dalmatinki kuhanju. Kuharicu je objavila u svojoj 47. godini i u vlastitoj nakladi. Danas je ta knjiga u Dalmaciji ono što je u Francuskoj Larousse gastronomique – gastronomska enciklopedija i spomenik umijeću kuhanja. Dika Marjanović Radica preminula je u dubokoj starosti 1984. godine.
Vinka Bulić
Rodbinski povezana s danas zaboravljenom imenjakinjom, Splićankom Vinkom Šperac koja je pod pseudonimom Bruno Speriani ostvarila zapaženu karijeru književnice na talijanskom jeziku, Vinka Bulić (djevojački Šperac) bila je predodređena za velike podvige i karijeru intelektualke. Rodila se 1884. godine u Solinu u kojem je završila pučku školu. Školovanje je kasnije nastavila u Rijeci. Bila je udana za nećaka poznatog svećenika i arheologa Franu Bulića. Bavila se humanitarnim i prosvjetnim radom, zdravstvenim istraživanjima, etnologijom, arheologijom i književnošću. Pisala je o socijalnom položaju dalmatinskog sela i položaju žena u njemu. Bila je neka vrsta ženskog dalmatinskog Rudolfa Bićanića, autora čuvene knjige Kako živi narod. Bila je prva splitska novinarka i feministica. U Splitu je osnovala Ženski pokret. Cijeli život se zalagala za prava žena, posebno je isticala žensko pravo glasa na izborima koje je ostvareno tek 1945 godine. Srećom, doživjela je taj dan. Umrla je u Splitu 1965 godine.