Sjeća li se netko jugoslavenske glumice Ite Rine? Teško, rođena je davne 1907. godine, i to pod imenom Italina Lida Ida Kravanja (dvaput ga je mijenjala), slovenskog je porijekla i nije stigla kronološki "zakačiti" doba filma u boji. Ipak, došla je i do Hollywooda, a život su joj obilježili ratovi, promjena imena i vjere, bijeg od nacista... I sedma umjetnost, koje se naposlijetku ipak odrekla zbog ljubavi.
Po izbijanju Prvog svjetskog rata u Ljubljani je završila tamošnju gimnaziju i kasnije se zaposlila u banci. Navodno nije bila baš blistava učenica, ali je redovito posjećivala kino, pratila kazališne predstave – i maštala o glumi.
Bila je prava ljepotica, s 19 godina pobijedila je na natjecanju za Miss Ljubljane, potom i Miss Slovenije, no nije otišla na finalni izbor u Zagreb (za titulu najljepše Jugoslavenke), i to zbog majke koja se usprotivila takvoj karijeri. Majka je smatrala da je za svaku poštenu djevojku najvažnije završiti školu i potom se udati. Ipak, sudbina joj je namijenila nešto složenije...
Naime, djevojčine su fotografije dospjele do filmskog producenta Petera Ostermeiera iz Berlina i on joj je uputio pozivnicu koja se ne odbija: probno snimanje za film.
Budući da se majka i tome usprotivila, Ida bježi od kuće vlakom put Njemačke, potpisuje trogodišnji ugovor s producentskom kućom Ostermeier, glumi manje uloge i "hvata zalet" za one veće: uči tajne glumačkog poziva, k tomu i pleše, vozi, jaše, pliva... Ulaže u budućnost na vinilu.
Ime joj se prvi put našlo "vani" na špici filma "Što djeca kriju od roditelja", gdje je bila potpisana kao Ida Kravanja, a potom i drugdje, do filma "Posljednja večera" redatelja Bonara iz 1928., kad je uočava i kritika. Tad mijenja ime u umjetničko, Ita Rina (podsjeća na Ritu Oru, znamo).
Eksplicitni ‘Erotikon‘
Uslijedio je, za tadašnje poimanje, vrlo eksplicitan "Erotikon". Slava ju je zapljusnula svim silinom, posebice kod češke i njemačke publike.
"Raskošna Ita Rina svojom jugoslavenskom ljepotom i velikim glumačkim talentom ubrajat će se uskoro u najbolje filmske zvijezde" – pisalo je o njoj "Češko slovo“.
Najuspješnija uloga bila joj je u češkom klasiku "Tonka zvana vješala“, gdje je odglumila prostitutku koja ispunjava posljednju želju ubojici osuđenom na smrt prije pogubljenja. Tonka joj otvara vrata Hollywooda, no Ita odbija ići – zaljubila se u inženjera iz Beograda, Miodraga Đorđevića. Vjenčali su se u tom gradu, glumica prelazi na pravoslavlje, te nanovo mijenja ime u Tamara Đorđević.
Nastavila se baviti glumom, ali samo na području bivše Jugoslavije i povremeno u Njemačkoj. Početkom Drugog svjetskog rata prihvatila je ulogu u filmu njemačke produkcije "Centrala Rio“, i to iz strateških razloga; naime, morala je dokazivati da nije Židovka tajnom agentu Gestapa.
Itu (Tamaru) tada spašava ambasador kraljevine Jugoslavije u Berlinu - kasnije i nobelovac - Ivo Andrić, koji joj je savjetovao da se hitno vrati u domovinu, što je glumica i učinila. Vratila se suprugu, sinu i kćeri, te prodavala osobne skupocjene stvari kako bi pomogla prehraniti djecu tijekom okupacije.
Na filmu se pojavila još samo jednom, u manjoj ulozi u filmu "Rat“ iz 1960. godine sa bardom Batom Živojinovićem.
Preminula je u 72. godini svibnju 1979. u Budvi, gdje su Đorđevićevi sagradili obiteljsku kuću, i to zbog posljedica ozljeda zadobivenih prilikom potresa koji je tada pogodio Crnu Goru.