Kad se netko pred vama spotakne ili oklizne, pa padne koliko je dug i širok, normalno je prignuti se, pružiti mu ruku i pomoći mu da ustane, zar ne? To ne rade samo dobri ljudi, nego i oni loši. Samo manjina najgorih ignorirat će nesretnika i produžiti dalje.
Ne radi se o pitanju racionalnog izbora. Naše pružanje ruke refleksna je, nagonska reakcija.
Njoj ne prethodi ni mozganje ni zauzimanje stava o zdravstvenoj koristi ili etičkoj ispravnosti toga čina. Naprosto, djelujemo kao solidarna bića i to je ono što nas čini ljudima. Pardon, to je ono što nas je činilo ljudima.
Jer, ako je do prije nekoliko godina pružanje ruke unesrećenome bilo očekivana, raširena i skoro pa neizbježna gesta, danas više nije.
Umjesto da pokuša pomoći čovjeku u nevolji, većina će...