Kad je 31. svibnja 1924., prije, evo, stotinu godina, Ivan Galić svečano otvorio svoj likovni salon koji će preživjeti sve do današnjih dana na istome mjestu, u Marmontovoj ulici u Splitu, razborito je za prvu izložbu izabrao dva splitska umjetnika.
O jednome, Emanuelu Vidoviću, danas skoro svi znaju skoro sve, spomen na njega itekako je živ kroz, primjerice, činjenicu da njegovo ime nose Galerija Vidović te Park Emanuela Vidovića, njegovu rodnu kuću na Šperunu svake godine pohode njegovi poštovatelji i stave memorijalni vijenac na njezino kameno pročelje, a njegove slike su i danas na izuzetno visokoj cijeni.
Drugi umjetnik, Angjeo Uvodić, prije stotinu godina vrlo omiljen i uspješan, danas je skoro zaboravljen te prisutan tek kao memorijska crtica u krugu povjesničara...