Mi možda možemo, pa onda to i činimo, ali mobitel, mobitel ne moželagati… Bio je utorak, petnaesti dan prosinca lanjske višeglavo proklete 2020. godine, pomalo gnjilo jutro u arhivu HNK Split; sjedim za radnim stolom i padne mi na pamet Alem Ćurin.
Računam, on će mi najprije poslati broj mobitela od udovice Predraga Lucića, pobratima mu u genijalstvu, kojemu je za koji tjedan obljetnica smrti. I jedan i drugi, i Alem i Predrag, dosta su radili za HNK Split; pa, rekoh, baš imam želju o Pređi napisati koju, ali nemam broj Sandre, i, što ću, javljam se sigurnom drugaru s kojim zadnjih mjeseci sve više uživam u nekovrsnom pobratimstvu.
Rekoh, mobitel ne laže: bilo je 9.38 izjutra, i, napisao sam Alemu SMS: "Meštre, molin te pošji mi mob od udovice Predragove, Lucića....