Naricanje poglavice indijanske nacije Osage u prologu “Ubojica cvjetnog mjeseca” (“Killers Of The Flower Moon”) postavlja temelje novog filma redatelja i koscenarista Martina Scorsesea. Poglavica prognozira da će indijanska djeca naučiti drugi jezik, podučavat će ih bijeli ljudi...
“Naše načine neće poznavati”, kaže on i lagano pojačava tragičan ton filma. Nešto kasnije, starije pripadnice nacije osuđuju mlađe za umiranje naroda jer se udaju za bijelce i njihova krv postaje bijela, a lokalni bogati stočar William “King” Hale u tumačenju Roberta De Nira hladno notira da je “njihovo (Osageovo) vrijeme gotovo” i doda “to će samo biti još jedna tragedija”.
“Ubojice cvjetnog mjeseca” je oskarovski film opipljive tragedije i govori o (američkoj) povijesti koja ide dalje i ne osvrće se iza sebe, sutonu jednog naroda, vremenu što prekriva zločine pijeskom zaborava. Počinjeni zločini nad nacijom Osage ishlapili su iz kolektivnog američkog sjećanja i pamte ih mahom samo pripadnici tog naroda.
Pronalazak nafte na njihovoj zemlji ranih dvadesetih godina prošlog stoljeća načinio je Osage najbogatijim narodom na svijetu po glavi stanovnika. “Narod koji je slučajnost izabrala”, ističe se u uvodnim scenama, režiranim u stilu crno-bijelih filmskih žurnala nakon dojmljivog koloritnog “slow motiona” indijanskog plesa pod kišom nafte. Pohlepni Hale, “kralj brežuljaka Osagea”, nije prezao kako doći do indijanskog novca od nafte, posebice na “posjedu pune krvi”, orkestrirajući raznorazne urote i spletke.
Recimo, ne pretjerano pametnog nećaka Ernesta Burkharta (Leonardo DiCaprio), povratnika iz Prvog svjetskog rata, nagovorio je da se zbliži s pripadnicom “punokrvne” Osage familije Mollie (vrlo upečatljiva Lily Gladstone; otkriće filma “Neke žene”) i oženi je kako bi ženidbom dobio novac od posjeda ako se nekome iz njezine obitelji nešto dogodi.
Naravno, nešto će se dogoditi, što navješćuje ubijanje Indijanaca na početku priče, izvedeno mučki, na prepad, kao smaknuća u Scorseseovim mafijaškim filmovima poput “Ulica zla”, “Dobrih momaka”, “Casina” i “Irca”, s ubojicama koji su namještali da ubojstva izgledaju kao samoubojstva i prolazili nekažnjeno, sve do neminovnog “scorseseovskog” završnog pada kriminalističkog domina.
“Nije bilo istrage”, čujemo u filmu u kojem jedna od ključnih scena postaje scena kad Burkhart čita knjigu o povijesti ovog indijanskog naroda: “Osage su dobili ime po rijekama Missouri i Osage. Ni-U-Kon-Ska. Djeca Srednjih voda. Makni se, rekao je veliki bijeli otac. Ima mnogo, mnogo gladnih vukova. Možete li vidjeti vukove na ovoj slici?”
Scorsese razotkriva “vukove na slici” i otima od zaborava povijesti tragediju naroda Osage i uopće Indijanaca (“bili smo ovdje prije njih”), ekranizirajući knjigu “Killers Of The Flower Moon: The Osage Murders and The Birth Of The FBI” Davida Granna iz 2017. Prvotni plan bio je da se “Ubojice cvjetnog mjeseca” fokusiraju na “rađanje FBI-ja”, odnosno “istražni biro” J. Edgara Hoovera koji se bavio istragom ubojstva naroda Osage, a DiCaprio je trebao glumiti agenta Toma Whitea (ulogu je preuzeo Jesse Plemons).
Tako je bio postavljen adaptirani scenarij oskarovca Erica Rotha (“Forrest Gump”, “Šaptač konjima”, “Probuđena savjest”, “Zvijezda je rođena”, “Dina”), ali se promijenio kad je Scorsese kontaktirao pripadnike titularne indijanske nacije, nakon čega je (naj)veći fokus stavljen na Indijance i njihove tihe ubojice Halea i Burkharta, umjesto na istragu ubojstava.
Detektivski triler morfirao je u povijesnu krimi sagu na granici epskog vesterna i intimne psihološke drame, mješavinu “Plesa s vukovima” i “Bit će krvi”, ali na Scorseseov način. “Killers Of The Flower Moon” je ultimativni ili sveobuhvatni Scorsese, svojevrsni “best of” njegove filmografije. Film nastavlja tamo gdje je redatelj stao s “Bandama New Yorka” kao još jedan povijesni ep o “rukama koje su izgradile Ameriku” i krvi koja je namočila američko tlo.
Osim pozivanja na Scorseseove mafijaške klasike, “Ubojice cvjetnog mjeseca” bave se motivima nasilja, pohlepe, grijeha, oprosta i žaljenja, uz osudu rasizma i kapitalizma. “Nemam ništa osim žaljenja”, kaže Burkhart, konfliktiran između ljubavi prema novcu i Mollie, koja je zarana uvidjela kakav je i nazvala ga je “kojotom”, ali svejedno voljela i preuzela ulogu nekakve ispovjednice njegovih grijeha.
Konačno, “Killers Of The Flower Moon” spaja “starog” i “novog” Scorsesea i angažmanom njegovih najdražih glumaca De Nira i DiCaprija. Podsjetimo, De Niro i DiCaprio glumili su zajedno u “Teškom djetinjstvu” i “Marvinoj sobi”, no ovo je prvi put da su obojica u nekom Scorseseovu filmu nakon niza “solo” suradnji s jednim od najvećih živućih redatelja (“Razjareni bik”, “Rt straha”, “Pokojni”, “Otok Shutter”...).
De Niro daje ponajbolju izvedbu u novom mileniju iza “Irishmana” kao “kolovođa smrtonosnih urota” i utjelovljenje čistog zla s osmijehom na licu, makar tvrdio da je “nevin kao novorođenče, pa i neviniji”, a i DiCaprio je na priličnoj visini zadatka u svakako najkompleksnijoj, ako ne najboljoj ulozi dosad.
Pa ipak, tko očekuje namiriti filmofilske apetite prštećom energijom tipa “Goodfellas” i “The Wolf Of Wall Street”, mogao bi ostati gladan. Jedan višeminutni neprekinuti kadar s vožnjom kamere kroz kuću bliži je nečem sličnom u “Ircu” (starački dom) nego “Dobrim momcima” (noćni bar).
Možda je Scorseseova redateljska ruka malo umornija (čovjek je 1942. godište), no još uvijek je vitalna. “Irishman” je dobar za usporedbu kao tiši, kontemplativniji, introspektivniji film, premda se čini da Scorsese želi namjerno snimiti emotivno odmjeren i manje komunikativan komad drame poput “Šutnje”, tj. prije izazvati bijes gledatelja nego (s)lomiti njihovo srce zbog nepravde spram naroda Osage.
Utoliko, “Ubojice cvjetnog mjeseca” je teže (za)voljeti odmah na prvo gledanje, no kompleksan i uznemirujuć film, težak, ali jak, lako je cijeniti i vrijedan je svake minute 3,5-satnog trajanja zahvaljujući režiji, glumi i montaži veteranke Thelme Schoonmaker, zahtijevajući i na koncu nagrađujući strpljenje i upornost gledatelja koji se prepuste njegovu ritmu.
Uz pomoć snimatelja Rodriga Prieta (“Prvi grijeh”, “Planina Brokeback”), Scorsese je u nekoliko navrata snimio neke od najimpresivnijih kadrova karijere, kao u sceni kad Burkhart u svoju čašu viskija kapne kapljicu otrova koji daje Mollie i, omamljen, promatra kako se vatra napolju reflektira na prozoru s crnim siluetama ispred žutog plamenog sjaja. Možete li vidjeti vukove na slici?