Genijalna i beskompromisna znanstvenica Pouya i njezin prijatelj Joro pokušavaju sve kako bi stvorili savršenu simulaciju – novi svijet. U tom procesu ona ulazi u borbu s predstavnicom megakorporacije “RenJi”. To je bitka koju Pouya može dobiti samo ako se spoji sa strojem, AI EXIT, postavši impuls za rađanje novog svijeta... Tako je na STFF-u predstavljen njemački film “Exit Pangea” Tibora Baumanna, koji, kako nam je redatelj rekao na početku intervjua, kombinira “cyberpunk” i tjelesni horor u neku vrstu arthouse SF-a.
Puni krug u Splitu
Jeste li prije dolaska bili upoznati sa Splitom i Split Film Festivalom? Kakvi su vaši dojmovi?
– Prije mnogo godina posjetio sam Split s bakom, djedom i bratom Lionom, tako da je povratak ovamo s filmom “Exit Pangea” neka vrsta punog kruga. Nisam znao za festival prije nego što smo prijavili “Exit Pangea” i, srećom, bili odabrani da bude prikazan ovdje. Filmovi koje sam pogledao u nekoliko dana u Splitu bili su nevjerojatni. Toliko dobrih radova zanimljivih kolega iz cijeloga svijeta.
Koliko ste dugo razvijali priču za film “Exit Pangea”? Je li scenarij evoluirao i tijekom snimanja?
– Razmišljao sam o znanstvenoj fantastici i čitao o teorijama simulacije i umjetnoj inteligenciji oko godinu dana. Usred pandemije napisao sam prvi “pitch”. Nakon toga je krenulo vrlo brzo. Moja producentica Sarah Dreyer i ja dobili smo priliku napraviti film s filmskim sveučilištem Konrad Wolf. Morali smo biti brzi. Napisao sam scenarij dok smo se bavili financiranjem i razvojem dizajna produkcije, specijalnim efektima i ulaskom u probe. U procesu probi imao sam sreću raditi s Annom Sehls i svojim bratom Lionom. U ovom vrlo dubokom procesu uspio sam ponovno napisati neke scene. Mislim da sam na kraju do početka snimanja napisao 14 verzija scenarija. Također u ovom slučaju, zato što imamo toliko scena bez teksta, rad s mojim direktorom fotografije Stephanom Vogtom bio je na neki način dio razvoja. Svakim kadrom koji smo isplanirali dodali smo dio scenariju.
Slažete li se da znanstvenofantastični filmovi moraju biti spekulativni i angažirajući za gledatelja, tj. dati mu materijala za razmišljanje?
– Apsolutno! Sve različite vrste znanstvenofantastičnog filma imaju vrlo jedinstvenu moć pričanja spekulativnih priča u vezi same ljudske prirode. Znanstvenofantastični filmovi već desetljećima govore toliko puno o sadašnjosti svakog razdoblja, ali i nadama, strahovima i snovima za budućnost. To je tako bogata vrsta filma jer kombinira toliko mnogo žanrova i mogućnosti za vlastito pripovijedanje. Posebno je znanstvena fantastika kao autorska kinematografija vrlo moćna.
Ideja savršene simulacije, tj. zamagljivanja simulacije i stvarnosti do točke u kojoj likovi ne znaju je li to simulacija ili stvarnost, bila je vrlo aktualna 90-ih s filmovima kao što su “Potpuno sjećanje”, “Trumanov show”, “Grad tame”, “Matrix”, “eXistenZ”... i sada se vraća. Što mislite o tome? Živimo li u jednoj velikoj simulaciji?
– Mislim da ovo pitanje nikada nije nestalo. Zasigurno, bilo je na vrhuncu u devedesetima s filmovima koje ste naveli, osobito u “eXistenZ” Davida Cronenberga, ali i “Nirvani” Gabrielea Salvatoresa. No, sve u svemu, to je vrlo staro pitanje: što je stvarnost? Ovo se pitanje uvijek odnosi na potpitanje jesam li stvaran i, ako je tako, može li stvarnost postojati samo u mojim osjetilima. Razvijajući “Exit Pangea” pročitao sam mnogo knjiga o simulaciji i evoluciji. Imao sam i sreću razgovarati o programiranju i strukturiranju simulacija sa svojim dobrim prijateljem koji radi kao programer. Sa sve većim napretkom umjetne inteligencije i poremećenim svijetom, pitanja stvaranja nečeg novog, čistog, bijega – mislim, to je primamljivo, zar ne? I dok odgovaram na vaša pitanja, naravno da sam vrlo svjestan da je ovo stvarnost jer ja to činim svojom stvarnošću. Nadam se da “Exit Pangea” može potaknuti publiku na razmišljanje i propitivanje stvarnosti, a ne dati odgovor, baš poput sjajnih filmova koje ste prije naveli.
Vizije sustigle stvarnost
Očito je da ste obožavatelj tih filmova i da su utjecali na vas (Cronerbegov “Videodrom” također), ali uspjeli ste pronaći svoj vlastiti glas i snimiti jedinstveni film u istom duhu koji potiče na razmišljanje...
– Prije svega, hvala vam na tome, shvaćam to kao kompliment koji me čini jako ponosnim. Nikada nije lako ostati u tradiciji, ali svi se s tim moraju nositi. Mislim da ne postoji ništa stvarno novo “bez izvora”. Svi se gradimo iz svojih utjecaja. A povijest svakog filmaša počinje gledanjem filma. Mislim da je prvi SF koji sam gledao na VHS-bio “Blade Runner”. U kasnim devedesetima imao sam veliku Cronenbergovu fazu. Popis se nastavlja i uključuje filmove koje ste naveli. Dok sam počeo raditi na filmu “Exit Pangea”, svi ti filmovi, knjige i stripovi dolazili su na red i pomislio sam – ako želim pronaći svoj vlastiti glas, moram točno znati što na mene utječe. Pa sam sve ponovno gledao, proučavajući mogućnosti i sebe u isto vrijeme. Bio je to veliki korak za mene. Prvi put sam stekao dojam da mogu odlučiti kakav scenarist i redatelj želim biti. I to je na neki način bio sam znanstvenofantastični rad jer sam osjećao “ti su filmovi moja prošlost – dakle, što je budućnost?”. Ujedno je to bila i moja posveta njihovim savršenim i utjecajnim vizijama.
Tu je i tema spajanja sa strojem, umjetnom inteligencijom itd., koja je danas još spekulativnija. Što kažete na recentni AI boom? I što mislite o filmovima kao što su “Blade Runneri”, “Terminatori”, “RoboCop”, “Ona”, “Ex Machina”...?
– Opet volim sve filmove koje ste navedeli. Tema umjetne inteligencije i pitanje “što je ljudsko?” po mome mišljenju jako se povezuje s pitanjem “tko sam ja?”. I ova me pitanja vode izravno u propitivanje stvarnosti. U razvoju vlastita filma od početka je bilo vrlo jasno da ću kombinirati ove teme jer one za mene nisu odvojene. Sve je to evolucija. Možda je to razlika – u većini filmova AI je prijetnja i samo prijetnja, pogotovo u devedesetima. Mislim da su vizije iz osamdesetih i devedesetih sustigle stvarnost. U mnogo čemu “cyberpunk” je naša nova sadašnjost. Ne bojim se umjetne inteligencije. Kao što je slučaj sa svime što mi ljudi radimo, ima velike mogućnosti. Opasnost je, s druge strane, stvarna. Samo se nadam da ćemo s tim uspjeti učiniti pravu stvar i možda svjedočiti novom koraku same evolucije.
Dakle, ne bojite se da bi se scenarij “Terminatora” mogao ostvariti?
– Ne mislim da će mišićavi stroj doći iz budućnosti da ubije majku našeg vođe pokreta otpora, ali veliki sam obožavatelj ranih Cameronovih djela i divim se akcijskim klasicima sa Schwarzeneggerom. Ipak, ne mislim da ćemo imati “Skynet” koji će nas bombardirati natrag u kameno doba. Prava prijetnja umjetne inteligencije je ta što je hakirala našu glavnu ljudsku vještinu: pričanje priča za oblikovanje stvarnosti. Ako netko ili nešto oblikuje vašu stvarnost, a vi ne znate što jest, a što nije, onda ste u kavezu, vi ste rob. I od sada nadalje AI je poput špilje s ogromnim odjekom – svaki loš glas koji je dovoljno glasan se udvostručuje. A umjetna inteligencija ne pravi razliku, samo preuzima podatke. Ako će iza nas biti “Skynet” i Terminator, oni će nam ispričati priče koje će nas istrijebiti, jer i sami ubojitu prirodu tako teško svladavamo. No, opet, koliko god je “Exit Pangea” mračan, ja imam nadu u prave izbore.