Igrati Nintendovu arkadnu videoigru "Super Mario Bros." jedna je od najljepših dječačkih uspomena s kraja osamdesetih. Otac-pomorac prijatelja iz zgrade kupio je videoigricu u inozemstvu i jednom kad se "Super Mario Bros." montirao nije se prestajao igrati od jutra do mraka, od jednog do drugog nivoa.
Skakutavi brkati vodoinstalater Mario i njegov brat Luigi postali su nam novi najbolji prijatelji i s njima smo se jedva čekali otisnuti u potragu za princezom koju je oteo glavni negativac u liku velike zmajolike kornjače (Bowser). Slike videoigre zauvijek su se uramile u sjećanje, prateći zvukovi možda čak i više.
U glavi još uvijek odzvanjaju preskakanja zelenih cijevi s biljkama mesožderkama, osvajanja "power upsa" (novčići itd.) što se skrivaju u blokovima cigla, pucanja...