stdClass Object
(
[id] => 1228622
[title] => ‘Plavuša‘: Muškarci više vole Marilyn Monroe
[alias] => muskarci-vise-vole-marilyn-monroe-kontroverzni-film-o-hollywoodskoj-megazvijezdi-na-netflixu
[catid] => 286
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Bljeskovi fotoaparata i svjetla reflektora upereni su u Marilyn Monroe, tj. njezinu izvanrednu utjeloviteljicu Anu de Armas, u nastupnim crno-bijelim "slow motion" kadrovima "Plavuše" ("Blonde"), jednog od najosebujnijih i najbolje režiranih, ako ne i uopće najboljih filmova godine.
Marilyn je u prepoznatljivoj bijeloj haljini i s osmjehom od milijun dolara i snima famoznu, ikoničku scenu iz filma "Sedam godina vjernosti". Scenu koja će je, kad joj propuh iz podzemne nestašno zavijori i podigne haljinu, definirati kao atomsku seks-bombu, savršenu ženu iz muških snova.
---
FILM: Blonde; drama; SAD, 2022. REŽIJA: Andrew Dominik ULOGE: Ana De Armas, Adrien Brody OCJENA: **** ½
---
Redatelj i scenarist "Plavuše" Andrew Dominik vratit će se toj sceni još jednom i prikazati seksualiziranu Monroe iz svih mogućih kutova i planova, nakratko i u full-koloru, ali sagledanu isključivo očima okupljenih muškaraca koji joj ekstatično plješću, skidaju je i proždiru pogledom, slično kao i nešto kasnije, na svečanoj premijeri legendarne komedije "Neki to vole vruće". Dominik je još u podcijenjenom vesternu "Ubojstvo Jesseja Jamesa od kukavice Roberta Howarda" pokazao interes za propitivanje zvjezdane slave i idolatrije u povojima, s titularnim likom u tumačenju Brada Pitta kao pretečom budućih "celebrityja".
Sada Dominik odlazi korak dalje: slava se rimuje sa strava i "Blonde" je biografska drama koja se vjerojatno najviše približila žanru psihološkog, čak i tjelesnog horora s krhkom, mentalno fragilnom heroinom. Reflektori na filmskim premijerama mogu se lako pretvoriti i u svjetiljku u operacijskim salama uperenu u međunožje slavne Marilyn tijekom prekida trudnoće dok kamera (u dva navrata) snima zahvat iz njezine vagine, na što se nije odlučio ni David Cronenberg u košmarnoj pobačaj-sceni "Muhe".
"Plavuša" je snoliko-košmaran film i nije za svačiji ukus, ali gledatelji otvorenijeg uma trebali bi cijeniti Dominikovu nadahnutu umjetničku i pjesničku slobodu u kreaciji krajnje nekonvencionalne biografske drame, znatno hrabrije u odnosu na viziju solidnog prethodnog "biopica" o Monroe "Moj tjedan s Marilyn".
Inspiriran fiktivnom biografijom autorice Joyce Carol Oates, Dominikov film je, kao takav, usporediv s "Moonage Daydream" o Davidu Bowieju i "Jackie" o supruzi JFK-a, ne samo zbog istoga glumca u ulozi američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – Caspara Phillipsona (glumio i Tita u "Razgovoru" Dominika Sedlara).
---
---
JFK je (neimenovani) akter najkontroverznije scene, zaslužne da je "Blonde" dobio zloglasni dobni predikat NC-17 i pridružio se (s)eksplicitnim ostvarenjima kao što su, recimo, "Posljednji tango u Parizu", "Showgirls", "Sanjari" i "Adelin život".
Naime, dok predsjednik leži na krevetu hotelske sobe i razgovara na telefon, Monroe izvodi sugestivni "fellatio" u krupnom planu koji biva preseljen na veliki ekran kina gdje se prikazuje kao pornić. U krupnom planu Marilyn nešto kasnije i povraća, a scena je snimljena iz WC školjke i gledatelj ima osjećaj kao da je povratila po njemu.
Namjera redatelja jest da gledatelj osjeti kroz što je sve Monroe (lako moguće zapravo) prošla, bivajući žrtva hollywoodskog sistema, filmaša i muškaraca koji su je gledali kroz prizmu ljepotice sa sjajnom stražnjicom, a ne načitane žene i talentirane glumice, pri čemu je rijetki izuzetak bio dramatičar Arthur Miller (oskarovac Adrien Brody), sušta suprotnost nasilnom Joeu DiMaggiju (Bobby Cannavale).
Bilo je to takvo vrijeme, davno prije #MeeToo pokreta, svedeno u rekreiranoj sceni iz (meta)filma "Sve o Evi", kad Marilyn, u ulozi starlete Claudije Caswell, producente naziva "nesretnim zečevima", ali ih, kako joj sugerira kazališni kritičar Addison DeWitt, mora načiniti sretnim ako želi uspjeti.
Fantazija o slavi postaje fantazmagorija u "Plavuši". Snolika košmarnost uvlači se u film u drugoj sceni, kad se vraćamo u 1933. i upoznajemo malu Monroe, kad se zvala Norma Jeane Baker (Lily Fisher) i živjela s mentalno nestabilnom majkom Gladys (Julianne Nicholson).
Majka pri počeku filma veli kćeri "U Kaliforniji ne možeš razlikovati što je stvarno, a što si ti sam". Riječ "sam" može se lako zamijeniti i za "san". Rečenica je znakovita: Dominik prelama "Blonde" preko odnosa stvarne Norme Jean i njezina umjetno stvorenog alter ega Marilyn Monroe, odnosno snomorica-java dihotomije, naročito u drugoj polovici.
---
---
Tad i M.M. sama kaže "Ovo je samo san... ovo je samo ludi san" za vrijeme novog pobačaja, a Dominik naizgled nastavlja tamo gdje je stao David Lynch s filmom "Mulholland Drive" o licu i naličju Hollywooda, pa i hipnotička glazba Nicka Cavea i Warrena Ellisa kao da preuzima proganjajući zvuk od Angela Badalamentija.
"To na ekranu nisam ja", reći će Norma Jeane gledajući sebe kao M.M. na kinoplatnu u jednoj u nizu odlično rekreiranih scena iz njezinih filmova, uključujući i "Niagaru" ("Marilyn Monroe i slapovi Niagare su dva najčarobnija prizora na svijetu") i mjuzikl-sekvenciju "Diamonds Are a Girl‘s Best Friend" iz "Muškarci više vole plavuše". Norma je postala izgubljena u svemiru vlastitog zvjezdanog alter ega.
"Svaka zvijezda na nebu je usamljena", govori ona u jednoj sceni nakon čega se zvjezdice pretvore u spermiće i sugeriraju da je trudna. Film je prepun neobično kreativnih impresionističkih kadrova, zbog čega ga je grehota gledati na malom ekranu.
Crno-bijela slika pretapa se u (techni)color i natrag, evocirajući kolornu paletu filmova u kojima je Monroe glumila i općenito stilizaciju pedesetih, presvučenu u modernije estetsko ruho, što dozvoljava Dominiku da jednu orgazmičku scenu vođenja ljubavi u troje sa sinovima Charlieja Chaplina i Edwarda G. Robinsona (Xavier Samuel, Evan Williams) dijelom oslika u iskrivljenim refleksijama zrcala gdje Norma često gleda Marilyn.
Psihodelični kadrovi tog tipa dočaravaju unutarnje stanje protagonistice, snove, košmare i halucinacije tijekom odiseje u njezinom svemiru koja ne bi bila moguća bez divne De Armas, vrijedne barem oskarovske nominacije, ako ne i zlatnog kipića.
Ekspresivna kubanska glumica, poznata po sporednim ulogama u "Blade Runneru 2049", "Nožu u leđa" i "Za smrt nema vremena", napravila je psihofizički striptiz i dala sve od sebe i Monroe kojoj je frapantno nalik. Ponekad je teško razdvojiti Anu od Marilyn, jednako kao što u Kaliforniji ne možeš razlikovati što je stvarno, a što si ti sam.
---
Slabije plaćena od Jane Russell
Druženje s Chaplinovim sinom kao da je najavljeno plakatom filma "Svjetla velegrada" u obiteljskom domu male Norme Jean. U jednoj sceni Monroe je pošizila kad je čula da Jane Russell dobiva 100.000 dolara za ulogu "Gentlemen Prefer Blondes", a ona samo 5000.
Bljeskovi fotoaparata i svjetla reflektora upereni su u Marilyn Monroe, tj. njezinu izvanrednu utjeloviteljicu Anu de Armas, u nastupnim crno-bijelim "slow motion" kadrovima "Plavuše" ("Blonde"), jednog od najosebujnijih i najbolje režiranih, ako ne i uopće najboljih filmova godine.
Marilyn je u prepoznatljivoj bijeloj haljini i s osmjehom od milijun dolara i snima famoznu, ikoničku scenu iz filma "Sedam godina vjernosti". Scenu koja će je, kad joj propuh iz podzemne nestašno zavijori i podigne haljinu, definirati kao atomsku seks-bombu, savršenu ženu iz muških snova.
---
FILM: Blonde; drama; SAD, 2022. REŽIJA: Andrew Dominik ULOGE: Ana De Armas, Adrien Brody OCJENA: **** ½
---
Redatelj i scenarist "Plavuše" Andrew Dominik vratit će se toj sceni još jednom i prikazati seksualiziranu Monroe iz svih mogućih kutova i planova, nakratko i u full-koloru, ali sagledanu isključivo očima okupljenih muškaraca koji joj ekstatično plješću, skidaju je i proždiru pogledom, slično kao i nešto kasnije, na svečanoj premijeri legendarne komedije "Neki to vole vruće". Dominik je još u podcijenjenom vesternu "Ubojstvo Jesseja Jamesa od kukavice Roberta Howarda" pokazao interes za propitivanje zvjezdane slave i idolatrije u povojima, s titularnim likom u tumačenju Brada Pitta kao pretečom budućih "celebrityja".
Sada Dominik odlazi korak dalje: slava se rimuje sa strava i "Blonde" je biografska drama koja se vjerojatno najviše približila žanru psihološkog, čak i tjelesnog horora s krhkom, mentalno fragilnom heroinom. Reflektori na filmskim premijerama mogu se lako pretvoriti i u svjetiljku u operacijskim salama uperenu u međunožje slavne Marilyn tijekom prekida trudnoće dok kamera (u dva navrata) snima zahvat iz njezine vagine, na što se nije odlučio ni David Cronenberg u košmarnoj pobačaj-sceni "Muhe".
"Plavuša" je snoliko-košmaran film i nije za svačiji ukus, ali gledatelji otvorenijeg uma trebali bi cijeniti Dominikovu nadahnutu umjetničku i pjesničku slobodu u kreaciji krajnje nekonvencionalne biografske drame, znatno hrabrije u odnosu na viziju solidnog prethodnog "biopica" o Monroe "Moj tjedan s Marilyn".
Inspiriran fiktivnom biografijom autorice Joyce Carol Oates, Dominikov film je, kao takav, usporediv s "Moonage Daydream" o Davidu Bowieju i "Jackie" o supruzi JFK-a, ne samo zbog istoga glumca u ulozi američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – Caspara Phillipsona (glumio i Tita u "Razgovoru" Dominika Sedlara).
---
---
JFK je (neimenovani) akter najkontroverznije scene, zaslužne da je "Blonde" dobio zloglasni dobni predikat NC-17 i pridružio se (s)eksplicitnim ostvarenjima kao što su, recimo, "Posljednji tango u Parizu", "Showgirls", "Sanjari" i "Adelin život".
Naime, dok predsjednik leži na krevetu hotelske sobe i razgovara na telefon, Monroe izvodi sugestivni "fellatio" u krupnom planu koji biva preseljen na veliki ekran kina gdje se prikazuje kao pornić. U krupnom planu Marilyn nešto kasnije i povraća, a scena je snimljena iz WC školjke i gledatelj ima osjećaj kao da je povratila po njemu.
Namjera redatelja jest da gledatelj osjeti kroz što je sve Monroe (lako moguće zapravo) prošla, bivajući žrtva hollywoodskog sistema, filmaša i muškaraca koji su je gledali kroz prizmu ljepotice sa sjajnom stražnjicom, a ne načitane žene i talentirane glumice, pri čemu je rijetki izuzetak bio dramatičar Arthur Miller (oskarovac Adrien Brody), sušta suprotnost nasilnom Joeu DiMaggiju (Bobby Cannavale).
Bilo je to takvo vrijeme, davno prije #MeeToo pokreta, svedeno u rekreiranoj sceni iz (meta)filma "Sve o Evi", kad Marilyn, u ulozi starlete Claudije Caswell, producente naziva "nesretnim zečevima", ali ih, kako joj sugerira kazališni kritičar Addison DeWitt, mora načiniti sretnim ako želi uspjeti.
Fantazija o slavi postaje fantazmagorija u "Plavuši". Snolika košmarnost uvlači se u film u drugoj sceni, kad se vraćamo u 1933. i upoznajemo malu Monroe, kad se zvala Norma Jeane Baker (Lily Fisher) i živjela s mentalno nestabilnom majkom Gladys (Julianne Nicholson).
Majka pri počeku filma veli kćeri "U Kaliforniji ne možeš razlikovati što je stvarno, a što si ti sam". Riječ "sam" može se lako zamijeniti i za "san". Rečenica je znakovita: Dominik prelama "Blonde" preko odnosa stvarne Norme Jean i njezina umjetno stvorenog alter ega Marilyn Monroe, odnosno snomorica-java dihotomije, naročito u drugoj polovici.
---
---
Tad i M.M. sama kaže "Ovo je samo san... ovo je samo ludi san" za vrijeme novog pobačaja, a Dominik naizgled nastavlja tamo gdje je stao David Lynch s filmom "Mulholland Drive" o licu i naličju Hollywooda, pa i hipnotička glazba Nicka Cavea i Warrena Ellisa kao da preuzima proganjajući zvuk od Angela Badalamentija.
"To na ekranu nisam ja", reći će Norma Jeane gledajući sebe kao M.M. na kinoplatnu u jednoj u nizu odlično rekreiranih scena iz njezinih filmova, uključujući i "Niagaru" ("Marilyn Monroe i slapovi Niagare su dva najčarobnija prizora na svijetu") i mjuzikl-sekvenciju "Diamonds Are a Girl‘s Best Friend" iz "Muškarci više vole plavuše". Norma je postala izgubljena u svemiru vlastitog zvjezdanog alter ega.
"Svaka zvijezda na nebu je usamljena", govori ona u jednoj sceni nakon čega se zvjezdice pretvore u spermiće i sugeriraju da je trudna. Film je prepun neobično kreativnih impresionističkih kadrova, zbog čega ga je grehota gledati na malom ekranu.
Crno-bijela slika pretapa se u (techni)color i natrag, evocirajući kolornu paletu filmova u kojima je Monroe glumila i općenito stilizaciju pedesetih, presvučenu u modernije estetsko ruho, što dozvoljava Dominiku da jednu orgazmičku scenu vođenja ljubavi u troje sa sinovima Charlieja Chaplina i Edwarda G. Robinsona (Xavier Samuel, Evan Williams) dijelom oslika u iskrivljenim refleksijama zrcala gdje Norma često gleda Marilyn.
Psihodelični kadrovi tog tipa dočaravaju unutarnje stanje protagonistice, snove, košmare i halucinacije tijekom odiseje u njezinom svemiru koja ne bi bila moguća bez divne De Armas, vrijedne barem oskarovske nominacije, ako ne i zlatnog kipića.
Ekspresivna kubanska glumica, poznata po sporednim ulogama u "Blade Runneru 2049", "Nožu u leđa" i "Za smrt nema vremena", napravila je psihofizički striptiz i dala sve od sebe i Monroe kojoj je frapantno nalik. Ponekad je teško razdvojiti Anu od Marilyn, jednako kao što u Kaliforniji ne možeš razlikovati što je stvarno, a što si ti sam.
---
Slabije plaćena od Jane Russell
Druženje s Chaplinovim sinom kao da je najavljeno plakatom filma "Svjetla velegrada" u obiteljskom domu male Norme Jean. U jednoj sceni Monroe je pošizila kad je čula da Jane Russell dobiva 100.000 dolara za ulogu "Gentlemen Prefer Blondes", a ona samo 5000.
Bljeskovi fotoaparata i svjetla reflektora upereni su u Marilyn Monroe, tj. njezinu izvanrednu utjeloviteljicu Anu de Armas, u nastupnim crno-bijelim "slow motion" kadrovima "Plavuše" ("Blonde"), jednog od najosebujnijih i najbolje režiranih, ako ne i uopće najboljih filmova godine.
Marilyn je u prepoznatljivoj bijeloj haljini i s osmjehom od milijun dolara i snima famoznu, ikoničku scenu iz filma "Sedam godina vjernosti". Scenu koja će je, kad joj propuh iz podzemne nestašno zavijori i podigne haljinu, definirati kao atomsku seks-bombu, savršenu ženu iz muških snova.
Redatelj i scenarist "Plavuše" Andrew Dominik vratit će se toj sceni još jednom i prikazati seksualiziranu Monroe iz svih mogućih kutova i planova, nakratko i u full-koloru, ali sagledanu isključivo očima okupljeni...