Prilika da se u kinu proslavi 30. godišnjica "Jurskog parka" ("Jurassic Park", 1993.) ukazala se u Edinburghu. Slavljeničke projekcije blockbusterskog megahita Stevena Spielberga upriličili su multipleks "Vue" i luksuzni "Everyman Cinema", no izbor je pao na "Cameo Picturehouse", jedno od najstarijih kina u Škotskoj. "Jurski park" se prvi put gledao u starog dobrog "Centrala" pa je prirodno da se opet pogleda u kinu tog tipa.
Bilo je tu i još simbolike. Naime, nakon američke premijere sredinom lipnja 1993., "Jurassic Park" je stigao u hrvatsku kinodistribuciju početkom rujna, dakle (n)ovo, drugo gledanje filma na velikom ekranu dogodilo se točno 30 godina kasnije. Baš da se čovjek malo i zamisli. Potpisnik ovog teksta tada je krenuo u prvi srednje i uspio je inicirati okupljanje više od pola razreda za odlazak na "Jurski park".
U edinburško kino stigla je publika približno iste dobi, ali i nešto mlađi gledatelji i gledateljice kojima je "Jurassic Park" sastavni dio VHS djetinjstva i bili su teleportirani kroz vrijeme slikama i glazbom Johna Williamsa. Cijelo djetinjstvo se može zavrtjeti pred očima pri gledanju (i slušanju) "Jurskog parka", pa i život.
Prvo gledanje kao da je bilo jučer, a nije, iako je vrijeme proletjelo. Trideset godina u 30 treptaja oka, takoreći. Međutim, godine su milostive prema Spielbergovu filmu, jednom od najboljih/najutjecajnijih blockbustera devedesetih i redateljeve bogate karijere ("Dvoboj", "Ralje", "Bliski susreti treće vrste", "Otimači izgubljenog kovčega", "E.T.", "Indiana Jones i Ukleti hram", "Indiana Jones i Posljednji križarski pohod", "Kuka", "Umjetna inteligencija", "Specijalni izvještaj"...).
Mi smo ostarjeli, ali "Jurassic Park" je ostao približno isti. Svojedobno prijelomni specijalni vizualni efekti nerijetko se odlično drže i izgledaju ništa lošije od svega blockbusterskoga što smo gledali u kinima od početka 2023., ako ne i bolje.
Prvi dinosaurski kadar filma, kadar biljoždera brahiosaura kako se propeo na stražnje noge da pobrsti najvišu granu stabla, još uvijek može preseliti "wow" učinak s lica Alana Granta i Ellie Sattler (Sam Neill, Laura Dern) na gledatelja, premda pikseli prapovijesne životinje nisu oštri kao nekoć, ali i dalje su oštriji od pikselizirane slike većeg dijela moderne blockbuster konkurencije, uključujući i "Jurski svijet".
To je zato što "Jurassic Park" datira iz vremena kad se pionirska kompjuterski generirana slika/CGI radila temeljito i rabila u oskudnim količinama, služeći kao modni dodatak praktičnim efektima i animatronici u "Bezdanu" i "Terminatoru 2", za razliku od danas kad je brzopleta, dominantna i često samosvrhovita.
Pojava T-Rexa dugo se bildala, gotovo kao ukazanje morskog psa u "Jaws", impresivno najavljujući njegov "entrance" mreškanjem vode u čaši ili kišnice u blatu, slično kako je dah velociraptora zamaglio staklo na prozorčiću kuhinje i signalizirao njihov dolazak.
Računalni efekti nisu se tada još oteli kontroli kao dinosauri koji su s tim istim efektima i napravljeni. No, "Jurski park" je, ironično, najavio da će se to dogoditi. Ima jedan izvanredan, krajnje vizionarski kadar u filmu kad velociraptor u lovu na Alana i klince, Lex i Tima (Ariana Richards, Joseph Mazzello), skoči na uredski stol s kompjuterima i trenutak kasnije na njemu se reflektira genetski kod pomoću kojeg su dinosauri rekreirani.
Nadovezavši se na "T2", "Jurassic Park" je ispisao računalno generirani kod za svaki računalno generirani spektakl s nekom digitalno rekreiranom neljudskom tvorevinom od kraja devedesetih i "Godzille" pa sve do prošlogodišnjeg trećeg "Jurskog svijeta" i ovoljetnog "Mega 2" koji se, po mogućnosti, gledaju u 4D kinu s pokretnim foteljama u kakvima su, koincidencije li, akteri filma ispratili filmić o dinosaurima u režiji Johna Hammonda (Richard Attenborough).
Spielberg je (ne)svjesno preuzeo ulogu Hammonda, kreatora tematskog parka od rekreiranih/kloniranih dinosaura kao svojevrsnog prapovijesnog zoološkog vrta za obiteljski posjet, nečeg što publika može "vidjeti i dodirnuti". Ista publika koja gleda Spielbergov "Jurassic Park" i čini joj se da može dodirnuti animatroničke dinosaure, djelo velikog Stana Winstona ("Terminator", "Aliens", "Predator").
Na novo gledanje zanimljiva je scena kad Hammond pita Alana, Ellie i Iana Malcolma (Jeff Goldblum) što im se čini od viđenog, a oni, impresionirani, svejedno stvari sagledavaju s dozom opreza. "Vaši su znanstvenici bili toliko zaokupljeni time mogu li (to napraviti) ili ne mogu da nisu zastali kako bi promislili trebaju li", veli Ian, što se može prenijeti na Spielbergove majstore računalnih efekata iz kompanije Industrial Light & Magic koji su oživjeli dinosaure.
Ipak, Hammondov pohlepni odvjetnik Donald Gennaro (Martin Ferrero) shvatio je ono što su shvatili i ljudi iz studija Universal Pictures kad su dali Spielbergu da ekranizira "Jurski park" Michaela Crichtona. "S ovim mjestom ćemo se obogatiti", prognozirao je Donald prije nego što je završio u raljama T-Rexa.
Jer, Jurski park u filmu i sami film dolaze u paketu s majicama, "lunch box" paketima i plišancima iz "gift shopa", "merchandisingom" bez kojeg je današnja filmska industrija nezamisliva. "Jurassic Park" je prije 30 godina najavio da budućnost dolazi, i to s daškom ironije. T-Rex je u jednoj sceni uokviren u bočnom retrovizoru džipa uz upozorenje "Objekti u zrcalu bliži su nego što se čine".