Dvojbe nema oko najboljeg filma svih vremena ako pitate Quentina Tarantina. To je kultni špageti-vestern "Dobar, loš, zao" Sergija Leonea ("Il buono, il brutto, il cattivo"/"The Good, The Bad and The Ugly", 1966.), završni dio njegove "dolarske" trilogije o Čovjeku bez imena, započete sa "Za šaku dolara". Filmovi na Tarantinovoj "top-ten" listi mijenjaju poredak iz godine u godinu, neki s nje ispadaju i novi ulaze, ali "Dobar, loš, zao" ostaje, i to na samom vrhu.
Ponovnim gledanjem "The Good, The Bad and The Ugly" na 55. godišnjicu filma može se u potpunosti razumjeti Tarantinova fascinacija vesternom čuvenog talijanskog redatelja kojemu je odavao počast u mnogim svojim kadrovima, najviše u "Odbjeglom Djangu" i "Mrskoj osmorki".
Jednostavno, ništa slično prije ovoga nije...