DESET GODINA DADE Portret redatelja Dalibora Matanića koji je najviše obilježio proteklo desetljeće

Dalibor Matanić /  Foto: Srećko Niketić / CROPIX

Slab sam na  mali opus Antonija Nuića, napose treću priču omnibusa “Seks, piće i krvoproliće“ i “Kenjca“. Obožavam Ognjena Sviličića s naglaskom na “Oprosti za kung fu“. Kristijan Milić (“Živi i mrtvi“) i Ivan Goran Vitez (“Šuma summarum“) također su dali iznimno značajan obol hrvatskom filmu od 2000. naovamo, a Ostojićeva “Ta divna splitska noć“ mi je najbolji hrvatski film dvijetisućitih, tik ispred “Crnaca“ para Jurić-Dević. No, ako bih trebao izabrati hrvatskog redatelja mlađe generacije koji je najviše obilježio minulo desetljeće, bio bi to ipak - Dalibor Matanić (1975.).

Matanić je imao vraški dobre mentore. Radio...