Nema tome tako davno, nepunih 25 godina, da je glavnu političku snagu zemlje mučio kronični nedostatak hrabrosti.
U ta davna doba bolest se nazivala hrvatskom šutnjom, a manifestirala se u upornome zatvaranju očiju pred činjenicom da se kolektivno srlja u sigurnu katastrofu. Tempo toga sunovrata diktirao je Slobodan Milošević, a brojni njegovi partijski neistomišljenici, naročito oni s hrvatske strane, dozlaboga su taktizirali i oklijevali navrijeme mu stati na rep.
Tek nakon što je u antibirokratskom zamahu posmicao nelojalna partijska rukovodstva u Crnoj Gori, Vojvodini i na Kosovu, instalirajući na njihova mjesta poslušne krpene lutke poput Sejde Bajramovića ili Momira Bulatovića, hrvatskim je komunistima postalo jasno da bi i njima mogao doći glave destruktivni...
U ta davna doba bolest se nazivala hrvatskom šutnjom, a manifestirala se u upornome zatvaranju očiju pred činjenicom da se kolektivno srlja u sigurnu katastrofu. Tempo toga sunovrata diktirao je Slobodan Milošević, a brojni njegovi partijski neistomišljenici, naročito oni s hrvatske strane, dozlaboga su taktizirali i oklijevali navrijeme mu stati na rep.
Tek nakon što je u antibirokratskom zamahu posmicao nelojalna partijska rukovodstva u Crnoj Gori, Vojvodini i na Kosovu, instalirajući na njihova mjesta poslušne krpene lutke poput Sejde Bajramovića ili Momira Bulatovića, hrvatskim je komunistima postalo jasno da bi i njima mogao doći glave destruktivni...