Što se to događa na otocima? Statistika bilježi da broj bodula raste, a oni sami tvrde da ih je sve manje. Kad su ovo ljeto Supetrani organizirali referendum o tome treba li sve bračko smeće biti deponirano na njihovu lokalnom odlagalištu, unatoč tome što su na njega pozivali i politička opozicija i pozicija, na birališta je izišao nedovoljan broj građana.
Znači, usred ljeta, na otoku, za temu koja je svima važna, dapače, presudna, jer Supetar živi (samo) od turizma, a on ne ide u istu priču sa “škovacama”, na referendum nije izišlo dovoljno građana. Zašto? Pa zato jer pola prijavljenih Supetrana ne živi u Supetru, što nije samo brački specifikum, jer otkad je otočnih iskaznica koje jamče u pola jeftinije brodske karte ili potpuno besplatan prijevoz kad su u pitanju umirovljenici, odjednom su svi Splićani postali Bračani, Hvarani, Višani..., a često je slučaj da ih s tim otocima veže tek činjenica da su tamo izgradili vikendicu ili napravili apartmane. Kad takvi još, kao fol, svaki dan putuju u Split na posao, onda varaju i svoje poslodavce na troškovima prijevoza, no to je briga onih koji ne paze koga zapošljavaju i ne provjeravaju na koje ih sve načine potkradaju.
A takve, jer ne dijele sudbinu otočana cijelu godinu, sve njihove teme i dileme, gluhe zime i skup život, ne zanima što će se i kako odlučiti na lokalnom referendumu, isto kao što ni Hrvata u Pittsburghu nije briga tko će pobijediti na izborima u Hrvatskoj jer o tome mu ne ovisi ni visina poreza, ni kvaliteta zdravstvene zaštite.
Ukratko, zbog silne zloupotrebe otočnih iskaznica, na kraju su oni koji najviše trebaju besplatan prijevoz, a to su invalidna djeca, ostali bez njega, dok se javnost nije propela na zadnje noge pa država odlučila ispraviti nepravdu i pomoći najslabijima.
– Oduvijek je bilo zloupotreba, još i prije uvođenja otočnih iskaznica, a to se radilo radi izbjegavanja plaćanja poreza na vikendice. Ljudi bi se prijavili da stalno žive u vikendicama i ne bi plaćali porez. A znate li zbog čega su otočne iskaznice uvedene? Zato jer je na dva otoka u jednom danu prevezeno više putnika s besplatnim kartama nego što ih uopće živi na tim otocima! – kaže Denis Barić, predsjednik Otočnog sabora, koji se slaže da su upravo zbog tih marifetluka cijelo vrijeme patili najpotrebitiji, a to su roditelji invalidne djece koja zaista žive na škojima.
Eto inspektora
– Glavni problem je nadzor jer službenica “Jadrolinije” koja prodaje karte nije sigurno ta koja bi se trebala svađati s lažnim otočanima kad oni s tuđom iskaznicom dođu kupiti upola jeftiniju kartu ili se, ako se radi o umirovljeniku, voze besplatno – objašnjava Barić, i najavljuje da je tome došao kraj.
– Na Vladi su prošle izmjene Zakona o obalnom i linijskom prometu. One su medijski bazirane na slučaju bračkih “pupoljaka” – i neka su. To je super, jer će se na ovaj način izjednačiti sva invalidna djeca u Hrvatskoj. Do sada nije bilo moguće kontrolirati zloupotrebljavanje otočnih iskaznica, no izmjenama i dopunama Zakona, Agencija za obalni i linijski promet, točnije, njezini zaposlenici, moći će obavljati inspekcijski nadzor. Tako će inspektori na brodovima kontrolirati karte, što je sada slučaj samo kad su u pitanju privatni brodari – veli Barić, koji objašnjava da otočani imaju pedeset posto popusta na cijenu sezonske brodske karte, koja je, naravno, skuplja od one zimi, a čim se u Saboru usvoje spomenute izmjene i dopune Zakona, neće više biti tako.
– Sada će popusti za one koji imaju otočne iskaznice vrijediti samo kad su u pitanju izvansezonske karte, što znači da brodari ljeti mogu poskupiti karte. To otočanima automatski poskupljuje i život na škoju jer će trgovci povećanje troškova prijevoza nadoknaditi povećanjem cijena artikala. Zaključak je da na kraju priče uvijek stradaju pravi otočani, samo zato jer institucije nisu obavljale nadzor od samog početka, kad je u pitanju prijavljivanje prebivališta na otocima – kaže naš sugovornik.
Alibi za poskupljenja
U tom su smislu poseban problem srednjodalmatinski otoci: Šolta, Brač, Hvar, Vis... Na zadarskom ili šibenskom području je drukčije, jer tamo otoci teritorijalno pripadaju gradovima, pa što je sada bodulu faktički prebivalište ili boravište – Iž ili Zadar, to je nemoguće odgonetnuti jer se radi o istom gradu.
Izmjene i dopune Zakona o obalnom i linijskom prometu idu u Sabor po hitnoj proceduri pa je realno očekivati da će na snazi biti od prvog siječnja iduće godine.
– Brodari već traže poskupljenje karata na frekventnijim brodskim linijama, a argument je “neće se nama stranci vozit po našim cijenama”, ali ja pitam što će biti s nama domaćima. Objasnio sam vam da to teoretski može značiti porast cijena, a već sada su trideset posto više nego na kopnu. Tko nam jamči da se to neće dogoditi jer trgovci na ovaj način dobivaju odličan alibi za poskupljenja? – upozorava Barić.
Ukratko, zbog zloupotreba su bila zakinuta djeca s posebnim potrebama, a sad bi buletu mogli platiti svi otočani. No, nije baš sve crno. Agencija za obalni i linijski promet ubuduće će moći nabavljati brodove, kupovati ih, kaže Barić, novcem iz EU fondova, pa na koncu i održavati neke linije ili ih dati u koncesiju.
– Brodari su sada vezani koncesijskim ugovorima, ali čim oni isteknu, predviđene izmjene i dopune Zakona daju im za pravo slobodno formirati cijene brodskih karata u sezoni, a to, ponavljam, može biti veliki problem za bodule.
Taman za vikendaše: europska 183 dana
U Zakonu o otocima stoji da je otočanin svaki koji na otoku boravi više od 183 dana, što je kao kriterij usvojeno na razini Europske unije. A kad zbrojite vikende i godišnje odmore, to vam ispada više od 183 dana – kaže Barić, i konstatira da svi koji borave više od 183 dana, a takvih je vikendaša priličan broj, imaju prava za koja su se izborili otočani, a među njima je pedeset posto jeftinija brodska karta za zaposlene i besplatna za umirovljenike.