Brački varenik dobio je zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Na taj je način brački varenik postao prvi zaštićeni varenik u Hrvatskoj, za što je zaslužna Poljoprivredna zadruga u Supetru, koja je pokrenula i vodila cijelu akciju.
Varenik ima status vrhunskog začina, ali mu je prijetila opasnost da padne u zaborav te da bude istisnut s polica bračkih kuhinja. Riječ je o tradicionalnom proizvodu od grožđanog soka koji bračke domaćice spremaju već stotinama godina, po recepturi koja se prenosi s generacije na generaciju i ljubomorno čuva. Za njegovu proizvodnju treba puno strpljenja. Dobiva se iskuhavanjem najkvalitetnijega mošta crnoga grožđa, i to na temperaturi koja ne smije biti veća od 60 stupnjeva Celzijevih, pazeći da ne provrije. Kuha se dugo, više od 15 sati, bez ikakvih dodataka. Ovisno o gradaciji tekućine, reducira se na polovinu, odnosno trećinu. Najčešće se pravi od crnoga grožđa mali plavac.
– Uspjeli smo na određeni način zaštititi brački varenik od mogućih plagijata. To će sasvim sigurno biti poticaj mnogima da krenu u njegovu ozbiljniju proizvodnju jer je u svakom slučaju riječ o vrhunskom začinu, koji je priznala i struka i znanost. Vjerujem kako će ubrzo naći svoje mjesto u domaćoj, ali i internacionalnoj gastronomiji – kazala je Tija Mlinac, upraviteljica supetarske Poljoprivredne zadruge.
Riječ je, dakle, o jedinstvenom specijalitetu od reduciranog mošta kojim su naši preci zaslađivali težak život na otoku. Bio je neizostavan sastojak noninih kuhinja. U tradicionalnoj bračkoj kuhinji varenik je bio neizostavan u brudetima, pašticadi, rižotima, makarunadama, gulašima, tripicama i slasticama. Sva ta jela, kao i mnoga druga, bez nekoliko kapi toga vrhunskog težačkog napitka nisu se smatrala originalnom delicijom bračkog podneblja.
Taj energetski koncentrat s visokim udjelom šećera i prirodnim multivitaminima i multimineralima mnogi nazivaju "bračkim afrodizijakom".
Velike zasluge za ponovnu afirmaciju i otkrivanje varenika ima naša poznata nutricionistica Olja Martinić.
Ostalo je zapisano kako su još u antička vremena vareniku pripisivali afrodizijačka svojstva. Rimski vojnici su ga miješali s vodom da im pruži snagu za dugotrajne marševe i borbe. Varenik su u tučeno jaje (zavajun) davali mladencima prije prve bračne noći.
Zanimljivo je spomenuti kako se prema recepturi iz konobe Didolić, zemljoposjednika iz Selaca, središnjeg mjesta na istočnoj strani Brača, davne 1885. godine pripremao varenik koji je bio namijenjen vrhunskim kuhinjama i restoranima u carskome Beču.