Kada je početkom ovog stoljeća poznati triljski ugostitelj Šime Klarić krenuo s prvim rafting turama nizvodno od Čikotine lađe, malo je tko tome poslovnom pothvatu na rijeci Cetini davao pozornost, a još manje se vjerovalo u budućnost tog oblika rekreacije na dalmatinskoj rijeci.
Međutim, sve veća potražnja za takvim vidom adrenalinske zabave tijekom zadnjih nekoliko godina udesetorostručila je broj iznajmljivača brodica, pa danas na potezu od Čikotine lađe do Zadvarja godišnje prođe nekoliko desetaka tisuća gostiju, uglavnom inozemnih. Brojke su rasle sve do ove godine, kada se osjetno smanjila potražnja za raftingom.
- Iako smo u srcu sezone, u odnosu na lanjsku godinu imamo 30 posto manje prometa. Zbog ukupnog pada turističkih noćenja na Jadranu za koji resorni ministar kaže da se radi od tek tri do četiri posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, nama nikada nije bilo lošije - tvrdi Petar Skejić iz Srijana, jedan od najvećih iznajmljivača brodica u srednjem toku Cetine.
Iako mu se na licu odražava zabrinutost, razveselio se kada mu se pred kućom parkirao autobus pun gostiju. Skejić je možda i jedini koncesionar na tom području koji ima prostor za presvlačenje raftingaša. U sve to i u opremu, uložilo se mnogo truda i novca.
Već nakon nekoliko minuta sve je spremno i skupina od pedesetak turista uputila se na Čikotinu lađu od kuda će se brodicama spuštati do desetak kilometara udaljenog Blata na Cetini ili nešto bliže, do plaže Stružica u Trnbusima. Prvu prepreku predstavlja stari oronuli most, izgrađen šezdesetih godina prošlog stoljeća.
- Gosti se ne mogu načuditi preko čega prelaze. Krećući se u koloni jedan za drugim često se drže za ruke strahujući da bi se mogli sunovratiti kroz otvore na mostu. Nakon vaših zadnjih tekstova o stanju mosta i prosvjeda mještana Srijana, već sutradan su stigli i daskama i čavlima pokrpali rupe, ali samo pogledajte kako i na koji način.
S obzirom na količinu prometa, rok trajanja ovakvom izvođenju radova, nije više od dva dana. Stoga svaki od nas u svom autu ima daske i čavle. Kada vidiš da se dalje ne može, uzmeš čekić i zabrokvaš ove puntižele i tako preko vode do slobode - priča nam Petar Periš iz Mjesnog odbora Srijane.
Prije nekoliko godina most na Čikotinoj lađi mogao je biti koban za mladu Francuskinju koja je propala kroz dotrajali drveni otvor. Pukom srećom rukama se uhvatila za metalnu konstrukciju, pa je izbjegnuta veća tragedija. I sami smo se uvjerili u stanje mosta kada je Skejićeva "ekipa" u namjeri da se dokopa obale posrtala preko dasaka i čavla koji iz njih vire.
Na naše pitanje što misle o stanju mosta, mladi njemački par s djecom samo je odmahuo rukom, ne želeći dodatno komentirati. Što misle o svemu bilo je dovoljno vidjeti djecu kako pri prelasku rukama prekrivaju oči.
Ono što ih čeka s druge strane nije ništa manje opasnije. Ako ne upadnu u Cetinu, mogao bi im na glavu pasti električni stup. Sav iskrivljen, drveni stup strši nad glavama raftingaša, pa su ga, zlu ne trebalo, iznajmljivači brodica opasali konopima i pričvrstili uz liticu. Obraćali su se na sve moguće adrese, ali odgovornost svi prebacuju na druge, jer most na Čikotinoj lađi i opisani strujni stup nalaze se na granici između područja Grada Trilja i Grada Omiša. Svi ga koriste, a nikoga nije briga.
Unatoč svemu, nastavljamo dalje. Već smo na obali gdje se već okupilo stotinjak gostiju i gdje ih na licu mjesta licencirani vodiči upućuju kako se othrvati Cetini i opasnostima u kanjonu. Oko 10 sati krenuo je prvi spust prema Trnbusima odnosno Blatu na Cetini.
- Znalo je u ovo doba biti znatno više gostiju - informira nas Damir Mišerda iz Rudina.
Za sebe kaže da se već šest godina bavi komercijalnim iznajmljivanjem i svašta se nagledao u svom radnom vijeku na Cetini.
Ujedno predstavlja i Eko-etno udrugu "Gornja Poljica", a propagira i povijesnu poljičku postrojbu.
- Meni ovo više predstavlja kao neki hobi, a ne neku ozbiljnu zaradu. Više mi je cilj da se gosti upoznaju s predivnim krajobrazom naših Gornjih Poljica. Cetina je ono najuzvišenije što imamo i sada se neki javljaju kako bi se oni tobože skrbili o našoj kraškoj ljepotici.
Predlažu da prilikom ulaska u kanjon svakom gostu naplatimo deset kuna koje bi na koncu njima dali. Kao što vidite mi redovito nakon svakog spusta čistimo obalu i tako ćemo nastaviti. Nakon završetka svake sezone spustimo se brodicama niz rijeku i pokupimo ako je što ostalo. Zar bismo mi koji ovdje živimo radili protiv sebe - pita se Mišerda.
Nisu im od pomoći ni oni iz županijske Javne ustanove "Krš i more". Kako tvrde naši sugovornici, predstavnici te institucije su na terenu samo tu kada treba uzeti novac od iznajmljivača brodica. Tristo kuna godišnje po sjedalu, odnosno 900 kuna po brodici.
Osim koncesionara malo tko i čisti njenu obalu.
- Ovi iz Javne ustanove, sigurno nisu. Njima je najbitniji novac - složni su poljički raftingaši.
U svakom slučaju na Cetini se vrte ozbiljni iznosi, ali malo se u nju vraća.
- Malo? Napiši slobodno, ništa. Mi svoje obveze ispunjavamo i prema državi i Javnoj ustanovi, na njima je da nešto učine, kod njih je novac - zavapili su Gornjopoljičani.
Regata koja se nedavno trebala održati na Cetini ove je godine izostala. Prema informacijama koje smo dobili od organizatora Petra Pocrnje, upravitelja Braniteljske zadruge "Zamosorje", bojkotiralo ih se.
- Ove smo godine htjeli uvesti novosti u našu regatu na način da bodujemo prikupljene boce i limenke koje bi raftingaši eventualno pokupili spuštajući se od Čikotine lađe do Blata na Cetini. Putem plakata, pa i usmeno obavijestili smo sve one koji će se toga dana naći na Cetini. Međutim, nitko se nije odazvao našem pozivu.
o tome smo obavijestili Javnu ustanovu, Županiju i općine i gradove kroz koje prolazi Cetina, da želimo biti produžena ruka Javne ustanove i na taj način skrbiti se o rijeci. Simboličnih deset kuna koliko smo predlagali da se naplati po gostu utrošili bi na revitalizaciju Zamosorja, čišćenje divljih deponija i održavanje flore i faune u rijeci i kanjonu. Očito to nekome ne odgovara, pa se i dalje nastavlja sustavno onečišćavanje kanjona od Trilja do Blata i nizvodno. Hoće li itko za to odgovarati? U pozadini svega pretpostavljam da se nalaze razni lobiji prije svega oni koji imaju u planu izgradnju nekoliko mini hidrocentrala na tom potezu - tvrdi Pocrnja.
Prema saznanjima njegova zamjenika Tonća Jerčića, njihovu ideju već su "ukrali" Zadvarjani. Na ulazu u rafting stazu postavljena je kućica i ulaz se naplaćuje.
- Naplaćuju 20 kuna po gostu. Znači oni mogu, a ostali ništa. Ako dobijemo koncesiju, i mi ćemo naplaćivati isti iznos - kaže Jerčić.
'Most ćemo dogodine temeljito obnoviti'
- Djelomično smo sanirali most na Čikotinoj lađi kako bi izdržao do kraja sezone, a već iduće godine planiramo njegovu kompletnu obnovu. Sada nismo u mogućnosti krenuti s temeljitom obnovom zbog toga što će most za sav promet biti zatvoren više od mjesec dana - riječi su Frane Madunića, voditelja održavanja u "Županijskim cestama Split".
Obnova će obuhvatiti pjeskarenje i bojenje metalne konstrukcije, mijenjanje dotrajale drvene građe novom kvalitetnijom od kuhane bukovine, preko koje će doći metalni prijelaz za automobile. Osim radova na mostu uskoro bi trebala početi i rekonstrukcija ceste Bisko-Srijane u punoj širini, i to na dionici dugoj pet kilometara.
Načelnik Zadvarja: Ne naplaćujemo mi nego - Županija
Da su Zadvarjani počeli s naplatom, potvrdio nam je i Petar Skejić iz Srijana, ali to što oni nude za 20 kuna, za njega je obična lakrdija.
- Uredili su ulaz, postavili naplatnu kućicu, a izlaz je katastrofa. Gosti se presvlače na otvorenom, u šljunku i na travi. Ne znam na temelju čega su odredili toliku cijenu i što je u nju uračunato - pita se Skejić.
S druge strane, načelnik Ivan Krželj tvrdi da Općina Zadvarje s tom naplatom nema nikakve veze. Naplatu obavljaju djelatnici "Mora i krša", a Općina samo to nadzire.
- Do sada se Javnoj ustanovi plaćala jednokratna godišnja koncesijska naknada od 5000 kuna. Od ove godine odlučili su naplaćivati po osobi. Ni kune od toga ne ide u naš proračun - naglašava načelnik.