Uoči blagdana Velike Gospe svake godine u noćima između 8. i 15. kolovoza tisuće hodočasnika idu na hodočašće prema Sinju, a na put kreću osobnim vozilima, autobusima ili pješice.
Družili smo se s njima u Solinu u kojemu su počele gužve u večernjim satima, a mnogi su se uputili odmah nakon svete mise održane u 19 sati u crkvi Svete Obitelji u Prasvetištu Gospe od Otoka.
U udobnoj odjeći i s ruksacima na ležima uputile su se na višesatnu šetnju tri djevojke - Matea Kujundžić i sestre Anđela i Josipa Krželj.
Nahranimo dušu
- Upravo smo bile na svetoj misi, kvalitetno smo se ispovjedile, preporučile Bogu, napunile ruksake i sad polako krećemo. Meni je ovo već sedma godina tako da imam iskustva. Otprilike šetnja traje nekih šest sati, ali to ovisi o mnogim faktorima... Ovisi kakav je ritam hodanja, s kojom ekipom se ide, hoće li padati kiša, al‘ u Božje ruke - rekla je Josipa.
Dodala je i značenje koje ovaj običaj ima za nju.
- Meni je ovo prije svega velika zahvala dragom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji za sve ono što nezahvalno primamo i uzimamo zdravo za gotovo. S druge strane, ovo je prilika da prikažemo Djevici Mariji svoje životne poteškoće i probleme koje bismo voljeli ispraviti.
Ivana, Martina i Jelena također su iskusne u hodočašću na koje idu već više od 20 godina. Kažu da se među njima ne postavlja pitanje "hoćemo li ići?", nego "kad idemo?".
- Idemo već godinama, svake godine. Mi kao vjernici ovako nahranimo dušu. Ritual nam je popiti jednu do dvije kave na putu, znači jedno do dva stajanja. Treba nam otprilike pet i pol do šest sati, relativno smo brze - rekla je Ivana.
Objasnila je i kako izgleda njihova priprema.
- Obavezno prije polaska popit‘ jedan Lekadol, sutradan bananu i neki sendvič, popit‘ kavu i za prisvuć‘ se. Dugi rukav isto uvik ubacimo jer se nikad ne zna što će bit‘. Nekad ne triba, a nekad bi se znale smrznit‘ ko usrid zime. Uglavnom, spremne smo! Ako imamo neku krizu putem, izmolimo krunicu.
Ovoga nema u Berlinu
Slično je i kod vesele ekipe dvaju bračnih parova koje čine Vlado i Minja, Ivica i Marica.
- Idemo svake godine. Ja iden svake godine, a moja žena Minja ove godine prvi put - kaže Vlado koji je sretan što je uspio svoju suprugu nagovoriti da ide na hodočašće, a u šali dodaje da je za to zaslužna "Božja providnost, Gospa!".
Ivica i Marica su Splićani s prebivalištem u Berlinu, a ovdje su tu na godišnjem odmoru.
- U Berlinu nema ništa slično, nema hodočašća od ovako 20-ak kilometara... - kaže Marica i dodaje kako nije uspjela odspavati popodne od uzbuđenja.
Spremni su na dugu šetnju, a nisu se mogli dogovoriti oko toga treba li im pet ili devet sati... Ipak, najvažnije je da oni stignu na odredište.
- Uspili smo se dogovorit‘, ali uvik bude ovaj neće, ovaj ‘oće, ovoga boli... Mi idemo! Ponili smo vodu, sendviče, Brufene, magnezije, Kvikije.. Imamo svega... I sin je iša sa svojim prijateljima isto. Putem ćemo se malo družit i zezat, a malo izmoliti krunicu...
Solin je krcat kolonama ljudi koji će hodati sve do ranih jutarnjih sati kako bi stigli na svetu misu u Sinju, a uz dobru ekipu i čvrstu vjeru, ništa nije problem.
