Golemi betonski zid u Marušićima treba srušiti. Nalog je to splitskog Općinskog suda kojim se zasad, jer presuda je tek prvostupanjska, okončava trakavica oko zdanja koje je uz samu obalu izgradila tvrtka Giuseppea Sparte.
"Slobodna" je nekoliko puta pisala o čudovišnoj betonskoj izraslini na leđima Borka, jedne od najljepših srednjodalmatinskih uvalica. Alarmirali su nas mještani Marušića, pa smo se skupa s njima križali. Članci, međutim, nisu pomogli da Sparta, Talijan s ruskom adresom i lisnicom, prestane ostvarivati svoj poduzetnički naum. Ali, jest tužba.
Nova drama u Marušićima: hitna opet zapela na Spartinim skalinama
Talijanski biznismen ekskluzivno za Slobodnu: Moje stepenice nisu ubile Poljaka, imam i dokaz!
Smiješna kazna za neviđeni bezobrazluk: osuđen Talijan koji je trajno nagrdio prekrasnu uvalu u Marušićima
Marušićani, naime, nisu odustajali, i to im se, izgleda, isplatilo. Ako Županijski sud potvrdi presudu – kažemo "ako" jer opreza nikad dosta, svega smo se na hrvatskim sudovima nagledali – moći ćemo napisati da je mali čovjek pobijedio velikoga.
Sutkinja Jelena Kvarantan Karuza donijela je rješenje u kojem stoji da su tužitelji, sve redom Marušićani, i domicilni i raseljeni, njih 12 kao 12 apostola, dokazali kako je tvrtka "Caerula Maris" svojom gradnjom omela njihov posjed, odnosno da je njezin vlasnik bespravno dao nalog da se preko zemljanog puta dugog 111 metara izgradi betonski zid na zapadu i kameni podgradni podzid sa žičanom ogradom na istoku, te da je još angažirao i zaštitare koji tužiteljima brane korištenje toga puta.
Sparti se ovim rješenjem nalaže da ukloni oba zida, odnosno da teren vrati u prijašnje stanje, kao i da naredi zaštitarima da prestanu tužiteljima priječiti prolazak tim putem, odnosno da im omogući njegovo korištenje na način kako su ga i dosad koristili.
Talijan se u odgovoru na tužbu branio kako mještani nisu stvarni suposjednici spornoga puta, nego su se udružili samo zbog potreba tužbe.
Dodao je, među ostalim, i kako je on ušao u mirni posjed kupljenih nekretnina, kako je omeđio i uredio svoje vlasništvo te kako se izgrađenim stubištem i putem, "vrlo kvalitetnim", mogu služiti svi Marušićani.
Posebno je zanimljiv dio u kojem se navodi kako je "odgovorna osoba 16. rujna 2014. postavila ogradni zid i to nakon što su ga provocirali lokalni besposličari, o čemu su posvjedočili svjedoci".
Ako su se tužitelji nekoć i koristili nekretninom, to je, smatra Sparta, prestalo dolaskom novoga vlasnika. Dakle, njega. No, na njegovu žalost, u obrazloženju presude stoji kako je iz iskaza svjedoka nedvojbeno utvrđeno da je tuženik u rujnu 2014. zatvorio sporni put i tako mještanima onemogućio prolaz makadamom koji su koristili više od 400 godina.
Sud, istina, potvrđuje da je Sparta kupio nekretninu preko koje se proteže put, ali dodaje i kako je bio upoznat s činjenicom tko ga od davnine koristi.
Što se Spartina stubišta tiče, u presudi se navodi kako ono nema nikakve veze sa spornim makadamskim putom, što znači da za njega vrijedi staro rješenje Građevinske inspekcije u kojemu stoji da je izgrađeno protupravno i da mu je zabranjen pristup zbog mogućeg odronjavanja kamenih gromada.
Za tuženoga graditelja posebno je bio loš nalaz stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza koji je dao za pravo Marušićanima, što je sud, navodi se, u cijelosti prihvatio.