„Hrabro veslaj Neretvom, čast je vozit maraton, ako i ne dođeš prvi, nemoj da ti bude ža, s tobom se ponosi cila Neretva“. Ori se ovih dana u neretvanskoj dolini koja živi predmaratonske dane. Uzavrela je Neretva pod udarcima stotina vesala neretvanskih gusara i gusarica. Lađe brazdaju njezine vode pa više nije najhladnija rijeka na svijetu, kako su je već odavno prozvali.
Nije bilo lako...
Među gusaricama koje pokoravaju Neretvu su i „lađarice u plavom, pripadnice Ministarstva unutarnjih poslova koje su odlučile uhvatiti veslo u ruke i zaveslati rijekom.
Otkuda ta ideja da zaveslate na Neretvi i da se okupite u lađi?
- Nije to bila laka ali bome ni teška odluka rodila se iz inata, što bi rekli dalmatinci „dišpeta“. Ciljale su se neke muške ekipe koje bi veslale pa smo uletjele mi žene.
Kad mogu muški veslati zašto ne bismo mogle i mi. U svemu smo ravnopravne pa možemo i u Maratonu lađa, kroz smijeh na otkriva Nikolina Kuvačić, rođena Omišanka koja je alfa i omega curama u plavom. Bez nje ne bi bilo ni ove „plave ekipe“, koja ovih dana plijeni pozornost na Neretvi. Nikolina je Dalmatinka Omišanka a na službi je u Puli. Tamo ju je služba odvela, no uvijek se rado vraća u svoju Dalmaciju. Ovaj put u dolinu Neretve gdje je nju i njezine kolegice-lađarice doveo adrenalin.
- Našom lađom smo pokrili sve krajeve Hrvatske. Ima nas odsvuda. Lijepa li si u neretvanskoj lađi-priča nam Nikolina dok se priprema za borbu s ćudljivom Neretvom, jer nije nimalo lako izveslati maraton dužine deset kilometara od Metkovića do Opuzena. Rezultat ih ne opterećuje a i važno je sudjelovati, pa i lađarska himna kaže „ako i ne dođeš prvi, nemoj da ti bude ža, s tobom se ponosi cila Neretva“.
I dogodine na Neretvi
Upravo se ovom pjesmom vode lađarice u plavom, kojima je ovo prvi nastup u neretvanskoj lađi. Prvi ali ne i posljednji. Kažu da su dogodine opet tu.
Dok njihove kolegice idu na pilates, sređuju nokte, idu kod frizera, na beauty i spa tretmane oni su u neretvanskoj lađi i veslaju.
- Ma vi vam nemamo takvih problema kroz smijeh na govori Nikolina. Naši svakodnevni tretmani su u teretani, trčanju na biciklu. Volimo te adrenalinske sportove to nam je valjda i zbog našeg posla kojim se bavimo, iskrena je Nikolina, koja se ozbiljno uhvatila vesla kao da je odrasla na Neretvi i uz Neretvu. A nije već u Omišu.
Pa nije Omiš tako daleko od Neretve, smije se. Sve se može kad se hoće i ako se ima volje i energije. Toga baš ovim curama u plavom ne nedostaje.
Ruke su im pune žuljeva ali one se ne daju. Veslo je učinilo svoje, žuljevi su normalna popratna pojava svim veslačicama. Nekima manje nekima više. Treba ga čvrsto stisnuti pa će ih biti manje. Cure su zalijepile flastere. Sve je to dio veslanja. Nitko nema problem s time.
Muški sport
Ma samo da nam izdrže 15 minuta i biće dovoljno dok se zagrijemo, poslije što bude-govori nam Nikolina.
Kako su se cure u plavom snašle u neretvanskoj lađi, ipak je to više muški sport, nije za osobe nježnijeg spola.
-Ovo je apsolutno muški sport i neprirodan je položaj dok veslamo i sjedimo u lađi. Izuzetno je veliki fizički i psihički napor, kaže nam Nikolina, kojoj je lijepo u Neretvi gdje su ovih dana imali treninge. Sudjelovali su i na lađarskom kupu u Boroviku pa se nadaju da će projekt „cure u plavom“, policajke i veslačice zaživjeti i da će im se priključiti još djevojaka zaposlenica MUP-a.
Za kraj smo ostavili jedno pomalo provokativno pitanje.
Je li lakše biti policajac i obavljati policijske poslove ili veslati u neretvanskoj lađi.
-A uuuuuuu. Ne znam što bih vam dogovorila. Većina nas ima aktivno iskustvo u policiji i to nam je svakodnevica. Prema tome možda je teže veslati, ali svaki je početak težak a ovdje smo na početku. Još ćemo se uigrati, zaključila je Nikolina Kuvačić, koja se inače bavi sportom. Nastupila je na nekoliko utrka „Ironmana“, isplivala 3,8 km, biciklom vozila 180 kilometra i pretrčala 42,2 kilometra. Sada u popis svojih adrenalinskin nastupa može uvrstiti i Maraton lađa na Neretvi. Otkriva nam da joj je on ipak najdraži.
