- Sramota, sramota, sramota! Samo ta jedna riječ je dovoljna da okarakterizira nas Hrvate. Kako će netko drugi čuvati našu zemlju ako se mi sami ne brinemo, već je i uništavamo!
Ovo smeće je naše, nitko drugi nije kriv! Samo mi! – mašući rukama i lijevo i desno, pokazujući nam brdo otpada, divlji deponij koji je “narastao” u srcu zelene poljoprivredne površine, nekoliko kilometara od Supetra, kilometar i pol gore u brdu, od mora, bujicom riječi, bolje reći prozivki, dočekao nas je naš domaćin.
Vodič je on naš, na područje Plate, katastarska oznaka je Splitska, dio grada Supetra. To je među maslinicima, voćnjacima i vinogradima, gore od mora put Škripa, pa makadamskim putem desno, gdje sada obitava – smeće.
- Radi se o dvije kave, iz kojih se vadio kamen od pamtivijeka. Iz one prve još za Dioklecijanovu palaču, te za američku Bijelu kuću, pa se i druga kava počela eksploatirati u vrijeme “Jadran-kamena”, tu vam je u nekadašnjoj baraci, u pogonu istovremeno klesalo kamene gromade 26 meštara, stotinjak ljudi je radilo u kavama. Radnici iz šest mjesta Dola, Supetra, Splitske, Postira, Donjeg Humca i Nerežišća.
Ugasile se kave, i idealno je nekome bilo te rupe napunit smećem. Sad imamo brdo veće od deset metara otpada u srcu poljoprivrednog zemljišta – ljutito gestikulirajući kazuje nam naš sugovornik, čije ime nećemo otkriti zbog “dobrosusjedskih” odnosa, no više nitko i ne šuti zbog ovog smeća koje dovoze – Bračani!
Nitko s kopna nije došao baš na Plate i odlučio tu iskrcati ono što mu ne treba.
Nekažnjeno!
- To je problem. Da se nekoga kaznilo, ne bi drugome palo na pamet dovest kamionom otpad i samo ga iskrcat. Pogledajte tabelu, sve lipo piše – ZABRANJENO ODLAGANJE OTPADA! A vidi iza nje što se sve ovdje nabacilo? - već i monolog vodi naš Bračanin, upoznavajući nas s ljepotom otočnog krajolika.
Ubrzano punjenje
Idemo redom – ako vam treba bilo koji dio spavaće sobe, sve vam je na raspolaganju, od ormara, okvira kreveta, madraca, raspadnutih jastuka, dijelova noćnih ormarića, a tih “komonćina” imate svih vrsta, i onih iz prošlog stoljeća, ali i modernijih verzija...
- Evo i sve što vam treba iz WC-a, od školjki, dijelova svih vrsta polica... Imamo i kuhinju, okno sudopera, vratnice kuhinjskih ormarića, islužene nape... - s brda smeća nabraja nam naš vodič, pa pokazuju i hrpe odbačenog građevinskog otpada, šute, koja je “friško” iskrcana iz kamiona, tik uz makadamsku cestu...
- Bilo je onih koji su iskrcavali smeće pod okriljem noći tu odmah na putu, nije ih bilo briga hoće li taj jedini pravac prolaza do polja zatrpati! A evo vam i voća nakon obida, netko je cilu veliku kesu kivija iskrenija. Nisu mu bili dovoljno tvrdi, pa umisto u kontejner ili kompost, on ga doveza autom do Plate i bacija. Ma da mi je znat šta je tim ljudima, tim divljacima u glavi? - mrmlja ljutito naš Bračanin, fetivi je on sa škoja, pa ga ovo sve itekako nervira.
Ne može uopće pojmiti da se ovo radi.
- Zadnjih 5-6 godina se ubrzalo punjenje kave smećem. Svi što nešto doma imaju viška dovezu kamionom, autom i bace ovdje! Vidite eksponate novog muzeja ulja? - pita nas naš partner u obilasku ilegalnog deponija, pokazujući nam još jedno brdo prepuno plastičnih kanti od ulja, a do njega i brdo od konopa, onih koji se koriste u lukama, za privez brodova, pa i svih mogućih dijelova električnih uređaja.
Sinjajemo i crne velike vreće s ovčjom vunom, dok nam Bračanin kazuje da se često ovdje baca i klaonički otpad, te je teško izbjeći smrad odbačenih iznutrica, kostiju, papaka životinja kada sunce sve to – “užegne”!
Uz jedan maslinik, na kojem stoji tabela s oznakom da je ulaganje u tu poljoprivrednu granu financirano sredstvima EU-fondova, nailazimo i na brdo od drveta i željeza.
Netko je drvene palete, uredno složene u okvire visine oko 2 metra, te hrpe željeznih šipki, dovezao tu i lijepo odložio.
U prirodu, izvan ikakvog prostora za odlaganje otpada bilo koje vrste, a kamoli – građevinskog otpada!
No da ovo “ulaganje” nesavjesnih pojedinaca ipak ljudima smeta, a da su u svojoj muci i duhoviti, svjedoče i dva natpisa na ulazu u deponij.
Krško područje
Jedan je ispisan na drvenoj tabeli, drugi na kamenu. Prvi kaže: “ovdje se nalazi najveća uljara ekstra djevičanskog maslinovog ulja”, dok drugi navodi “3 mandata Ivane Marković” (op.a. supetarska gradonačelnica).
Jesu li tek politički obojani, u ovom slučaju nema veze, jer svima bi trebao smetati ilegalni deponij, poglavito što se nalazi na poljoprivrednom području, s uređenim maslinicima, a svi znamo da smo krško, vodopropusno područje, pa ne smijemo ni zamišljati nakon obilnih kiša, što se sve “ispere” sa deponija, koje sve “otopine” polako idu prema poljima, pa sve dolje i do mora...
A sada ne možemo niti upirati prstom u nekog drugog krivca, to smeće su donijeli i odbacili domaći ljudi, bilo Bračani, bilo stranci koji su kupnjom nekretnina na otoku i sami postali vlasnici zemlje na našem najnaseljenijem škoju.
- Treba kazniti one koji ovdje bacaju smeće, jer imamo svi mogućnost besplatnog odvoza krupnog otpada. Treba stavit kamere, ogradu da se ne može samo iskrcat iz kamiona i auta otpad, i treba kažnjavati – iznosi nam Bračanin, dajući i ovu informaciju:
- Eno sad govore da grad plaća milijun kuna da netko to smeće i odnese, da netko napokon očisti te kave.
Navodno nitko neće, ucjenjuju grad da im se za uništavanje ilegalnog deponija plati puno više – pojašnjava nam sugovornik, pa smo, naravno, o cijeloj situaciji upitali i gradsku upravu.
- Ovo je sramota građana, svih onih koji tako lako bace otpad u prirodu, na zaštićena područja, a nažalost mi kao grad ne možemo ništa, vezane su nam ruke za postupanje jer zemljište nije naše vlasništvo! Vlasnik je Republika Hrvatska i premda smo godinama pokušali iznaći kako riješiti problem ilegalnih deponija, koji iz dana u dan samo bujaju, mi imamo proceduralne prepreke i obveze – iznosi nam Ivana Marković, gradonačelnica Supetra, koja se već u svom prvom mandatu suočila s ovim problemom (sada je na pola trećeg mandata prve dame grada).
I ta bitka još traje!
- Ne možemo ograditi tuđe zemljište, ne možemo na tuđem posjedu postaviti kamere, a ako želite nekog kazniti zbog nedopuštenog odlaganja otpada, morate ga zateći tijekom te radnje. A grad ne može 24-sata imati dežurstvo na ilegalnim deponijima koji se nalaze doslovno svugdje u prirodi. Ljudi samo dođu i odbace smeće – ljuti se i gradonačelnica, pa je to razočarenje u pojedince koje nije briga za okoliš usmjerila u rješenje problema:
Postignut dogovor
- Napokon smo postigli dogovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da se provede sanacija deponija te dvije kave na Platu. Pa je “Za izradu plana sanacije i uklanjanje otpada odbačenog u okoliš na području Splitske i Škripa”, na natječaju Fonda grad Supetar dobio 79.633,69 eura, dok od Splitsko-dalmatinske županije očekujemo 6636,14 eura, a ostatak do ukupno procijenjene vrijednosti projekta u iznosu od 152.299,42 eura planiran je iz vlastitog proračuna.
Prije pola godine proveli smo natječaj za izvođača radova na koji se nažalost nitko nije javio. Ponovili smo natječaj opet i dobili smo jednu ponudu, koja je premašivala iznos ponude za nekih tri tisuće eura, zbog čega novac moramo iznaći kroz rebalans proračuna. Uvrstili smo i tu stavku u dokumentaciju i za nekih tjedan do deset dana imat ćemo to na usvajanje na Gradskom vijeću, čime bismo otklonili sve prepreke za potpisivanje ugovora s izvođačem.
Govori nam Ivana Marković da će u konačnici troškovi sanacije deponija biti veći od 1,1 milijun kuna (oko 152.300 eura), ujedno žaleći za što se mogao taj novac utrošiti.
- Sada ćemo sanirati deponij, nečiju nebrigu, nepoštivanje ni prirode, ni susjeda, a mogla su se ta sredstva uložiti u važnije projekte. Za stipendije, rasvjetna tijela, poljske putove… Nadamo se da se ovakve situacije više neće ponavljati i da ćemo postati svjesniji okoliša i prirode oko nas – baš joj i nije jasna ta bahatost što se otpada tiče, svojih otočana gradonačelnica jedinoga grada na Braču, pa nam dalje niže ritam radova:
- Odmah nakon potpisivanja ugovora s izvođačem radova može se početi s radovima, sa sanacijom deponija, pa se nadamo očišćenim kavama od otpada do kraja godine. I po tko zna koji put apeliramo na građane da ne bacaju otpad u prirodu. Imamo uređeno odlagalište otpada, i stvarno nema smisla, a ni potrebe bacati smeće u okoliš.