Čim svane, po okomitim stijenama Planova u Omišu razmigolje se poput pauka sportski penjači svih generacija, često cijele obitelji, koje su prepoznale ovu penjačku meku na samom ušću rijeke Cetine.
Dok se penju, poviše njih iskušava se atraktivna ferata, a niz kanjon od Zadvarja kreću ture kanjoninga, raftingaša, kanuista, kajakaša, poviše njih zuji zipline, a po oštrim stijenama trče trekeri, dok se planinari drže markiranih staza. Čudesan omiški spoj mora, rijeke, kanjona i planine, za odmor i rekreaciju bira sve veći broj domaćih i stranih gostiju, a po zakonu velikih brojeva, nažalost, raste i broj nezgoda, s kojima su najbolje upoznati članovi omiške ispostave HGSS-a – Stanice Split.
U protekla dva mjeseca suočili su se s tri smrtna slučaja, od kojih je posljednji onaj kada je 41-godišnji Poljak pao sa stijene iznad Mimica početkom kolovoza. Iza njih su i brojne akcije u kojima su osobe nađene i spašene, poput Čeha koji je u srpnju zalutao na teško prohodnom predjelu između skloništa Tropošnik i Sv. Jure na Mosoru ili Amerikanke kojoj je pozlilo pri vrhu uspona na ferati.
– Od početka godine imali smo desetak akcija. Najrizičnija skupina su ljudi koji odlaze u planine neopremljeni, ali moram priznati da smo uglavnom spašavali ljude koji su bili opremljeni. Nisu to bili amateri koji idu u japankama u brdo, no, ipak, donijeli su krivu procjenu i nezgoda se dogodila. I zalutali Čeh je bio planinar u gojzericama, al' eto, izgubio se, a nesretni Poljak je slao prethodno lokaciju ženi pa smo ga tako i pronašli, nažalost mrtvog. Kad se ljeti uputiš u brda na plus 40, pa da si ne znam koliko spreman, rizik je velik – kaže Antonio Kovačić.
Teritorij oko Omiša prilično je velik. Ekipa iz omiškog HGSS-a, uz akcije spašavanja, dežura na brojnim događanjima, poput Dalmacija ultra traila, Imbertreka, Jesenice trekinga, na biciklističkim utrkama, u akcijama splitske stanice, a dio njih članovi su Planinarskog društva "Imber" i omiških vatrogasaca. Međusobno odlično surađuju, uskaču jedni drugima, a privatno su odlični prijatelji.
– Ovdje je sve aktivnije, stižu nam i gosti s mora, s jedrenjaka, a aktivni turizam raste i zimi, i neka raste, al' sve to treba pratiti dobra infrastruktura. Omiš stvarno postaje nova Paklenica, čak ima više penjačkih smjerova nego ona! Imamo više od 80 kilometara uređenih staza uz one divlje, aktivni smo i kroz PD "Imber", kroz vatrogasce, radimo karte Omiške Dinare na blok koji se može uzeti u turističkoj zajednici, pa je sve to skupa smanjilo broj lutanja turista, s čime smo se prije suočavali. Sada, tko krene u neku turu, zna što ga čeka. U slučaju akcije dižemo sve po redu, a vatrogasci su nam dragocjeni – kaže Zvonimir Kujundžić, predstavljajući nam Višeslava Pešića, zapovjednika omiških vatrogasaca, koji računa na svojih 150 operativaca.
– Ako nema suradnje, onda smo za ništa. Bitan je ljudski život i tu nema dileme. Svi skačemo kad treba – odlučno će Pešić.
U pomoć u bilo koje doba dana i noći skače i Cvita Gulam, 27-godišnja viša medicinska sestra zaposlena na Zavodu za hitnu medicinu. Uz Petru Kuzmanić, koja je na vojnoj misiji u Italiji, jedina je cura među omiškim spašavateljima.
– Došla sam tu kao članica DVD-a Omiš. Bila sam u dvije akcije, a kako i planinarim, dobila sam poziv u HGSS. Čeka me obuka, svladavanje raznih tehnika, pa ispiti. Nije teško, gušt je – govori Cvita, koju je preporučio iskusni kolega Leo Lelas, viši medicinski tehničar i član helikopterske prve pomoći. Medicinska struka uvijek je tražena među spašavateljima iako svi članovi moraju proći ispit iz prve pomoći. Pitamo ih kako se nose sa svakodnevnim stresnim situacijama pri spašavanju ljudskih života.
– U početku nije lako, pogode te razne sudbine i situacije, al' pomalo se navikneš. Istina, sve to nosiš u sebi, ali svatko nađe neki svoj filter. Mi smo ga našli kroz planine i planinarenje – otkriva Leo.
U omiškom HGSS-u je 18 mladih volontera, sedam već "diplomiranih" članova, uz pripravnike i suradnike, koji napuštaju vlastiti komfor na prvi poziv i u desetak minuta nalaze se kod svog ureda – službenog HGSS vozila, jer vlastitih prostorija nemaju!
– Je, to je malo netipična situacija. Nemamo svoje prostorije, nego koristimo tuđe po potrebi, ali kako nas je puno, nemamo gdje stati. Zato u džipu držimo opremu: kacige, konopi, prva pomoć, nosila... Kad se ide u akciju, onda je ludnica kako sakupiti potrebnu opremu po omiškim kućama u par minuta – kaže 33-godišnji voditelj ispostave Tomislav Dvoraček, inače djelatnik Obalne straže, koji uz podršku splitske stanice planira uvođenje 24-satnog dežurstva, posebice u ljetnoj sezoni, a i Omiš je regionalni centar za obuku na divljim vodama, pa su adekvatni prostori za djelovanje zaista nužni.
Ono bez čega ova ekipa ne ide u akciju su voda, kaciga, prva pomoć, dodatna odjeća, lampa, a ostalo ovisno o intervenciji.
– Nije se problem pokrenuti. Spremni smo za desetak minuta, al' zna zapeti oko opreme koja se nalazi u našim kućama. Naša satisfakcija je kad nekog spasiš, dovedeš do Hitne, do oca i matere, kad te zagrle jer je jedan život spašen – kaže Tomislav.
Gradonačelnik Tomasović: Dodijelit ćemo im vlastite prostorije
– U Omišu je aktivni turizam na visokoj razini, pa je i angažman HGSS-a potrebniji nego na nekim drugim područjima. Sada imaju privremeno rješenje za prostor, no radimo na tome da im dodijelimo vlastite prostorije, koje će oni sami urediti i opremiti za centar za obuku i spašavanje na divljim vodama. Riječ je o prostoru u Zakučcu koji je u prostoru legalizacije. Godišnje im Grad dodjeljuje 40 tisuća kuna, ovisno o svojim mogućnostima, i ubuduće ćemo ih pratiti u svim oblicima kako bi se svi koji dođu na područje Omiša osjećali što sigurnijima – rekao je gradonačelnik Ivo Tomasović.
Svjetlo u brdu ne znači nesreću
– Redovito dobivamo pozive građana preko centra 112 da se po brdima vide svjetla. Mi smo dužni izići na teren, ali najčešće to bude bez osnove jer ta svjetla pripadaju ljudima koji su, primjerice, izišli iz penjačkih smjerova pa se vraćaju u grad. Ljudi zaboravljaju da danas uglavnom svi imaju mobitele, te će pozvati u pomoć ako im je ona zaista potrebna – podsjeća Antonio Kovačić.