Bio je to jedan od prvih sportskih priloga u povijesti Dubrovačkog vjesnika, proljeće 2005., igrao se ragbi na dubrovačkom Lapadu.
Ragbi je bio njegova velika ljubav. Napisao je tad priču o njemu, o povijesti jajolike lopte na ušću Neretve. Želio je, kao i ostali u pločanskom klubu da se ragbi u našoj županiji igra jednog dana i u Dubrovniku...
Svaki tjedan, godinama, izvještaj s malonogometnih amaterskih liga, ne samo lige koja se igrala u Domu sportova u Pločama, već i one u Metkoviću. Krajem svake godine bulikan informacija o velikom Božićnom malonogometnom turniru u Metkoviću. U ime Dubrovačkog vjesnika bi uručio pokal za najbolju junorsku momčad.
Zatim, Malonogometni humanitarni turnir u njegovim Pločama, ‘Ko to more platit‘. Naravno, Nogometni klub "Jadran Luka Ploče" i Ženski rukometni klub "Dalmatinka", zatim Malonogometni klub "Porto Tolero", pa informacije iz karatea, boćanja, o nastupima košarkaških veterana Ploča, o streljaštu, tenisu...
Lete sad "slike", a spomenuto je tek kap u moru uspomena. Njih je dosta. Baš dosta...
Napustio nas je naš kolega Branko Kulidžan, naš Sana, gospar Branko. Izgubio je bitku s opakom bolešću. Borio se s njom godinama. Pisao je za Slobodnu Dalmaciju, Sportske novosti i internetski portal rogotin.hr.
Biografski gledano, kolega Kulidžan rođen je u Dubrovniku 2. travnja 1959. godine. Osnovnu školu završio je u svojim Pločama, a obrazovao se u Zagrebu i Sarajevu.
U sportu je bio cijeli život. Bio je ragbijaški sudac, član Ragbi kluba "Ploče" gotovo četiri desetljeća, dio Uprave i dugogodišnji tajnik.
Bio je i delegat na utakmicama Malonogometne lige veterana grada Ploča, kasnije i tajnik Udruge malonogometnih amatera grada Ploča. Bio je zaposlen u tvrtki "Luka Ploče" na mjestu referenta zaštite od požara.
Počivao u miru Božjem. Sućut obitelji. Gospar Branko, hvala na svemu!
