Gdje god vas život nanese, zapamtite da je najvažnije ostati čovjek. I nije bitno hoćete li fakultet završiti za četiri, pet ili šest godina, bitno je da ste sretni, zdravi i da budete ljudi - tako nam je prije 26 godina govorio Zdravko Pervan, naš razrednik, drugi otac i profesor hrvatskog jezika Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića iz Makarske.
I te njegove riječi ostale su mi, kao novinarki i autorici ovog teksta, nit vodilja tijekom cijeloga života, jer je riječ o predivnom biću, skromnom profesoru koji je riznica mudrosti i znanja, čovjeku koji je sav svoj radni vijek posvetio hrvatskoj i svjetskoj književnosti, učenicima koji su mu bili kao njegova djeca i svojoj predivnoj obitelji.
Međutim, tog 6. prosinca 2005. godine kada smo svi iz tog srednjoškolskog razreda već završili fakultete, potresla nas je vijest da je tada 57-godišnji, a danas 75-godišnji profesor, srećom, izvukao živu glavu.
Naime, prije 18 godina na blagdan svetog Nikole, tadašnji učenik trećeg razreda, smjera hotelijersko-turistički tehničar, tada 17-godišnji Podgoranin R.P. na satu hrvatskog jezika, dok je čitao dijelove Zolinog "Germinala", ubo je profesora Pervana u prsa kuhinjskim nožem čime mu je nanio teške ozljede.
Napadač je u školi je nanizao brojne jedinice, a svoj je gnjev usmjerio prema nastavniku kojeg je umalo i usmrtio. Školi i djelatnicima se tada spočitavala činjenica da im je promaknuo silan bijes akumuliran u učeniku koji je naposljetku zamalo imao kobne posljedice.
Dan nakon šokantnog događaja, u Srednju školu fra Andrije Kačića Miošića stigao je tročlani stručni tim Ministarstva obrazovanja predvođen ministrovim savjetnikom kako bi se pomoglo smiriti stanje i utvrditi moguće uzroke nasilna ponašanja učenika, a neki su srednjoškolci rekli kako je 17-godišnjak najavljivao da će na neki način pokušati zastrašiti profesora.
Ministrov savjetnik tada je izjavio da "motiv takva nasilničkog ponašanja nije potpuno jasan jer je učenik iz obitelji u kojoj su odnosi normalni i ničim nije pokazivao da bi mogao tako nešto učiniti". Kazao je i kako se pretpostavlja da bi "mogući uzrok napada na profesora mogao biti nagomilan osjećaj neuspjeha u školi, koje nikad nije pokazivao".
Učenik je bio isključen iz škole, ali je mogao polagati razredni ispit na kraju nastavne godine. Godinu poslije, Županijski sud u Splitu, napadača je osudio na uvjetnu kaznu s rokom kušnje od tri godine, a sudac je izjavio kako je svrha te presude preodgoj mladića, a ne sankcija, premda je Državno odvjetništvo tražilo da se 17-godišnjaku izrekne kazna maloljetničkog zatvora.
Sud je učeniku odredio niz odgojnih mjera koje sadržavaju pojačanu brigu i nadzor Centra za socijalnu skrb te mjere posebnih obveza koje će ga osposobiti za zanimanje ovisno o njegovim sklonostima. Također je bio dužan uključiti se u skupni rad savjetovanja za mlade.
Momak se pokajao, a isključen je iz škole. Danas je napadač 35-godišnji poduzetnik koji živi u Podgori i koji je prije radio u lokalnim hotelima i čiji su nam bivši šefovi kazali da je bio izrazito dobar i nikada nasilan ili ljut.
- Kada sam bio ispitan u istrazi kod istražnog suca, tada sam rekao da treba dobiti kaznu koja bi mu trebala biti put pročišćenja iz zla u koje je upao – kazao je tada profesor Pervan.
Nakon tragedije koja je prije nekoliko dana zadesila Beograd, kontaktirali smo profesora koji nam je kazao da nema komentara na cijeli makarski slučaj koji je davno iza njega, niti ga se želi podsjećati.
- Ne bih oživljavao taj dan, niti bih se podsjećao na njega. Nije dobro oživljavati neugodne uspomene, a sada sam u mirovini, živim potpuno neopterećeno i ne želim se sjećati tog događaja kojeg sam zatomio negdje u mozgu i duši niti želim da sve te ružne stvari, ponovno izviru na površinu - kazao je Pervan u stilu misli da se "mutna voda najbolje čisti kada je ostavite na miru".