StoryEditor
ObalaGENIJALAC IZ MAKRA

On je Tonino Štambuk: tesar, elektroničar, financijer, sportaš, inovator. Tek mu je 12 godina i već ima jasan cilj: ‘Kad narastem bit ću Mate Rimac!‘

Piše Dada Batinić
4. svibnja 2021. - 17:26
Meni i tati Slavenu trebalo je 15 dana da završimo kućicu na drvetuIvo Ravlić/Cropix

Tonino Štambuk (12) nas je dočekao u selu Makar, pokraj kućice na drvetu koju je napravio prije godinu dana. Skroman i samozatajan, odmah je napomenuo da mu je pri gradnji pomagao i tata Slaven, po struci elektrotehničar.

– Trebalo nam je 15 dana da završimo kućicu. Materijal smo lako nabavili: bilo je starih dasaka u djedovoj konobi, a nešto drveta smo i kupili. Ja sam već sastavljao krevete i ormare, pa mi ovo nije bilo teško. Tata mi pomaže koliko može, ali radi u restoranu pa nema puno slobodnog vremena. Pomažem i ja njemu. Jutros sam ustao u 7 sati, očistio baštu, namjestio stolove i stolnjake. Dva dana radim, dva dana pauziram. Tako zaradim džeparac.
 

Na što najviše trošiš novac?

– Na "legiće" i autiće. Kupim obični autić, ugradim mu baterije i svjetla, spojim na prekidač i to se onda zove auto na daljinski. Od lego-dijelova sam sastavio i top koji izbacuje gumice. Ugradio sam šine po kojima se top može kretati i kad sam sve završio sjeo sam na kauč i pravio se da gledam televiziju. Čim je ušla moja sestra Rina (15), stisnuo sam prekidač i top je opalio. Rinu je gumica pogodila u nogu, nije je boljelo, ali svejedno smo se posvađali. Najvažnije je da sam bio zadovoljan eksperimentom. Imam i dvogodišnju sestricu Maris, na njoj ne vršim eksperimente.

image
Moja kućica, moja slobodica
Ivo Ravlić/Cropix

Svašta pravim

Koji ti je najnoviji projekt?

– Najnoviji projekt mi je dizalica od lego-dijelova. Napravio sam rampu koja se sporo diže i spušta, ali zato ima veću snagu. To vam je kao čovjek; ako je jak i težak, onda je spor. Morao sam misliti i o mogućim opasnostima pa sam sve napravio od plastike umjesto od željeza. Jer, šta ako mi pričepi prst?
 

Koji alat najčešće koristiš?

– Sjekiru, čekić, pilu, lemilicu, bušilicu... Imam i alatnicu, samo bih volio da je veća. Brusio sam i kamen, ali to je teško. Više volim raditi s drvetom. Pravim koplja, praćke, svašta...
 

Uspijevaš li uskladiti školske obaveze s hobijima?

– Školu moram završiti jer je obavezna, ali škola nije nikakva pamet. Rješavao sam IQ test danske Mense i osvojio 114 bodova. To je meni dosta pameti. Jedina škola koju bih volio završiti je ona za brodove. Vozio sam jet-ski, vozio sam djedov brod do Pakomine (uvala na Hvaru op.a.), ali sa završenom školom mogao bih voziti tanker. Moj rođak radi na tankeru i dobiva plaću i kad je 6 mjeseci kući.

image
Tonino može sve popraviti
Ivo Ravlić/Cropix
image
Ivo Ravlić/Cropix

Kriptovaluta – budućnost

Koji je posao, po tvom mišljenju, najisplativiji?

– Isplativo je imati tvornicu za proizvodnju sokova u limenci. Isplativo je ulagati u kriptovalute, ali morate riskirati da biste uloženo vratili. To mnogi ljudi ne razumiju jer vjeruju samo u onaj novac koji imaju u džepu. Mislim da je kriptovaluta – valuta budućnosti. Ja sam spreman na rizik, ali nemam dovoljno kuna. Ništa mi nije teško raditi za novac, jedino ne bih volio biti vatrogasac. Ne bih mogao ni za kakve pare ljeti gasiti vatru.
 

Ima li još neka aktivnost u kojoj se ne možeš zamisliti?

– Balet! Znam da balet zahtijeva puno vježbe, ali triko mi je bezveze... Volim aktivnosti vani; igram tenis, jedrio sam na međunarodnoj regati u Šibeniku kad mi je bilo 9 godina, mene svašta zanima, ali ne mogu stalno raditi isto. Sad se bavim parkourom pa dva sata dnevno vježbam sklekove, trbušnjake i zgibove.
 

Što je parkour?

– To je skakanje s krova na krov ili s visine na tlo. Kad skačem u žalo, snijeg ili na mekanu površinu, mogu skočiti s visine od 2 metra i više. Beton izbjegavam. Prije nekoliko dana sam skakao na stablo, promašio granu i pao na leđa s metar i pol visine. Nisam trebao ići na Hitnu, a čudo da sam ustao. Nitko mi nije kriv što nisam dovoljno mislio o opasnostima.
 

Podržavaju li roditelji tvoj novi hobi?

– Ne! Zato skačem kad me nitko ne gleda.

image
Sa svojim lego-projektom
Ivo Ravlic/Cropix, Cropix

Pravi kaskader

Gdje si imao priliku skakati u snijeg?

– Na Jahorini. Tu idem s obitelji na zimovanje. Zaletim se sanjkama niz strminu pa iskočim pri manjoj brzini. Nije me strah ozljeda jer padnem u mekani snijeg. Umijem i skijati, a najdraži mi je boarding, odnosno daskanje na snijegu. Mogu se okrenuti za 360 stupnjeva, još ni jednom nisam pao. Spretan sam i volim sve što se može voziti. Znam voziti i auto, ali mi ne daju.
 

Kakve automobile voliš?
– Svi vole brze aute, a meni su bezveze. Draži su mi auti koji mogu izgurati uzbrdicu, recimo Mercedes G klase. Nikad ne bih kupio Ferrari. On valja samo zato što je nizak pa može proći ispod parkirne rampe. Tko ima Ferrari, uštedjet će na parkingu.
 

Brod ili automobil, što ti je draže?
– Oboje se može imati. Moj nono živi na Puntinku, na Braču. Tu se ide trajektom. Na Braču imam puno rođaka i radionicu s puno alata... Tamo mi je najljepše jer otok ima sve što mi treba.

image
Tonino s djedom Željkom
Ivo Ravlić/Cropix

Kako se zabavljaš u Makarskoj, gdje rado ideš?
– Volim ići na Zvjezdarnicu. U astro-parku je mirno i tiho pa se moj prijatelj Aldo i ja vrtimo na kolu dok nam se ne zamanta. To je odlična vježba za ravnotežu.
Šteta što u Makarskoj ne postoji park sa životinjama.

Obožavam patke

Koja ti je životinja najdraža?
– Patka! Nježna je, a može i u vodu i na kopno. Čuo sam i da krave godišnje ubiju više ljudi negoli morski psi. Ja smatram da su žirafe jače negoli ljudi misle. Žirafa ima velike noge pa kad zamahne može ozlijediti čovjeka... kao u kickboxingu.
 

I za kraj, gdje se vidiš za desetak godina?

– Svatko u mojim godinama misli da će postati nešto, a nekad ispadne ništa. Teško je sad to znati. Ja bih volio postati netko i zato sam odlučio: Kad narastem bit ću Mate Rimac!

image
Ivo Ravlic/Cropix, Cropix

Mama Ana kaže da Tonina zanima sve, od financija do stolarije.
– Iznimno je teško udovoljiti njegovoj znatiželji. Nemam toliko stručnog znanja ni vještina da bih mogla odgovoriti na sva njegova pitanja i potrebe. Prije par godina nam je pričao o bitcoinu i grafičkim karticama te napomenuo kako bi se uz malo uloženog novca moglo puno zaraditi. Dotad nikad nisam čula za bitcoin, pa nisam obraćala pažnju na to. Tonino sebe ne smatra posebno talentiranim iako je sa četiri godine rastavljao i sastavljao pegle, a u vrtiću odgojiteljici Sandi popravio radio. On se toga ne sjeća, a i mi smo navikli da stalno nešto pila, lemi i sastavlja te smatramo to uobičajenim ponašanjem za dječaka njegovih godina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. lipanj 2021 05:55