Tog dana je Luce Popović na povratku iz Cavtata u grad slušala Oliverovu "Neka se drugi raduju - neka me noćas ne oplakuju" i stalno molila timunjera da vrati ploču na tu pjesmu. Stajala je na komandnom mostu, bio je sunčan dan, a plovidba mirna u ratnim uvjetima. Slušajući Oliverove stihove, skinula je očale i zaplakala. Bilo je to instinktivno pretkazanje onoga što se dogodilo tog popodneva 6. svibnja 1992. u 16.43 u gruškoj luci, dakle, prije točno 30 godina: u najvećoj pomorskoj nesreći u Hrvatskoj, potonuću Aurore, život je izgubilo 10 ljudi: Jele Bogišić, Nikola Bulum, Šima Grbešić, Senka Kralj, Luce Letunić, Mato Letunić i Lucija Mandun te djeca Romano Kralj (8) i sestre Andrea (4) i Nikolina (2) Banović. Trideset ljeta poslije te strašne tragedije, ne...