Jedina trava, odnosno verdura, koju se nekoć poznavali hrvatski desničari bila je ona – ljuta! "Na ljutu ranu ljutu travu!" - govorilo se tada. A danas vam Hrvoje Zekanović, vođa hrvatske desnice, sasvim u skladu sa svojim "ljutim" nadimkom Zeko, može nabrojiti latinske nazive četrdesetak vrsta cvijeća i ukrasnoga grmlja, i tvrdi: "Da nisam političar, bio bih cvjećar. Ili vrtlar! Bavio bih se hortikulturom. I uživao u tome!" Što, doduše, i sad vrlo uspješno radi.
Odakle ta ljubav prema zelenom svijetu, u koju se može uvjeriti svatko onaj tko makar ovlaš odškrine vrata njegova dvorišta u šibenskoj Težačkoj ulici. Da, da, ista ona sivozelena vrata koju su mu "obožavatelji" prije koju godinu ili dvije dana "ukrasili" ustaško-fašističkim žvrljotinama.
Na mater je
-...