Svetište Vepric, smješteno u najljepšem zakutku Makarske rivijere, mijenja izgled: zelenilo je ustuknulo kako bi napravilo mjesta sivilu, šuma je posječena kako bi nikao beton, priroda se još jednom povukla pred naletom čovjeka.
Sve je po zakonu. Naravno da je sve po zakonu. Pa, neće valjda Crkva, jer i zeleni i sivi Vepric podjednako pripadaju Crkvi, točnije Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, kršiti zakone, propise i uredbe, sve one silne GUP-ove, PUP-ove i MUP-ove, države za koju se tako svesrdno molila. Zajedno sa svojim članovima. Kojima je, kada je srednja Dalmacija u pitanju, upravo Vepric jedno od omiljenijih molilišta.
I u tom Vepricu, znamenitu svetištu u kojemu se već više od sto godina na otvorenom slavi Mala Gospa, Crkva je odlučila sagraditi građevinu zavedenu kao Dom za duhovne vježbe.
Smjestili su je nedaleko oltara, praktično odmah iza njega, a prostire se na oko 4000 četvornih metara. Radovi su počeli 2015. godine, ove su zime, prema prvotnome planu, trebali biti zgotovljeni, ali su rokovi ipak probijeni tako da o njihovome kraju nećemo nagađati.
Pogotovo stoga što nam nitko iz niti jedne institucije kojoj smo se obratili kako bismo saznali informacije nužne za pisanje ovoga teksta nije želio/znao/mogao dati odgovor na niti jedno pitanje od tek nekoliko onih osnovnih koje smo im još početkom prošloga tjedna uputili.
Opširniji odgovor
Ljubazni kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa poslao nam je mail u kojemu nas obavještava kako naša pitanja zahtijevaju njihov "malo opširniji odgovor" koji ćemo zbog blagdana dobiti tek iza Nove godine, dok se iz Grada Makarske, lokalne uprave koja je Crkvi izdala sve dozvole za gradnju usred Veprica, nisu udostojili niti kurtoaznim mailom oglasiti.
A zanimalo nas je, i još nas uvijek zanima, kakve je sve papire Nadbiskupija dobila za gradnju golemog objekta na području svetišta, je li taj prostor možda bio zaštićen od gradnje ili je pak bio otprije uplanjen kao građevno područje, o kakvome je uopće objektu riječ, koliko košta, kako je kategoriziran, kao hotel, kao stambena zgrada ili kao nešto treće, te hoće li se budućim korisnicima tog objekta naplaćivati boravak u njemu, a s obzirom kako čujemo da hoće, onda i kako će ta naplata biti porezno riješena.
Ništa, dakle, komplicirano. Čas je to posla za onoga komu se dade odgovarati na novinarska pitanja, odnosno onoga koji znade kako između novinara i javnosti nema razlike, kako smo mi njihove oči i uši, i kako ne postoje pitanja na koja ne može biti odgovoreno. I to sad i odmah, a ne kada prođu blagdani.
Zahvaljujući pisanju lokalnih medija, prije svih Makarske kronike, ipak smo uspjeli zgotoviti ovaj tekst na profesionalan način. S podacima koji bi, s obzirom da su javno objavljeni i da nisu demantirani, trebali biti točni.
"Kronika" je tako u travnju ove godine objavila kako je zdanje u Vepricu s prvotno zamišljenih 28 soba naraslo na 40 jednokrevetnih smještajnih jedinica. Uz objašnjenje kako se odustalo od dodatnih prostorija (dvorana, kuhinja, prijamni prostor) i kako će svaki pedalj prostora biti na korist hodočasnicima.
S obzirom na to da u Vepricu već postoji 15 soba, koje danas ponajprije koriste svećenici, to će Marijansko svetište kad "Lavčevićevi" radnici završe posao ukupno imati 55 soba, što će ga činiti reprezentativnim uslužnim objektom.
Poglavito s obzirom na lokaciju kakve nadaleko nema.
Kako je za "Kroniku" bio izjavio don Mijo Šurlin, upravitelj svetišta, na građevinskoj parceli na kojoj se gradi dom nekoć se nalazila upraviteljeva kuća, tako da je riječ zapravo tek o nadogradnji, iliti rekonstrukciji, postojeće stambene građevine. Uz promjenu namjene, naravno.
Dozvolu je, navodi se, u veljači 2015. izdao Odjel za gospodarenje prostorom grada Makarske, a u njoj stoji i to da se na ravnini pored špilje, načinjene po uzoru na onu u Lourdesu, mogu izgraditi crkva i kuća za personal. Sve skupa projektirao je splitski arhitekt Dario Gabrić.
Trasa križnog puta
"Svetište Vepric nema ništa s izgledom građevine koju je tražila Nadbiskupija, s time da nije zadala rokove za potpuni završetak, tako da dom sigurno neće biti brzo potpuno sagrađen, opremljen i stavljen u funkciju. Iako građevina prema izgledu ima hotelske module, dom će imati jednostavne sobe s jednim krevetom i zahodom. Od prvotnog plana koji je uključivao 28 soba odustalo se po mom prijedlogu budući da je bila riječ o dvokrevetnim i trokrevetnim sobama koje nisu prigodne za hodočasnike koji dolaze na duhovne obnove i molitve u miru. Stoga je Nadbiskupija dobila dozvolu za izmjenu prvotnog plana", kazao je za "Kroniku" don Mijo Šurlin.
U sklopu doma, prema upraviteljevim riječima, trebalo se nalaziti i nekoliko manjih sportskih terena, no od toga se nauma odustalo, i to u korist parkirališta. Korištenje soba u Vepricu, da još jednom citiramo don Miju, naplaćivat će se. Takva je, naime, praksa u svijetu, pa zašto bi, je li, Vepric bio drukčiji. Zgodan je pak podatak da će se zbog nove građevine, a na fotografijama našega Ive Ravlića dobro se vidi o kolikom je zdanju riječ, izmjestiti trasa križnoga puta. Nije lijepo, veli upravitelj, da križni put prolazi nekomu ispod prozora.
Svetište Vepric osnovao je biskup Juraj Carić 1908. godine i usitno se tamo uvijek nešto ziđalo. Prvi veći zahvat bio je izveden 2001., kada je završena kuća s 15 soba i kapelom, dok je kongresna dvorana napravljena 2009. godine. No, ništa je to prema zgradi koja sada niče. Usred šume, na bogomdanoj lokaciji za kontemplaciju. A ni more nije daleko kad se hodočasnici požele okupati.