Oćemo feratu, istaknuli su na prigodnom transparentu mještani Kaštel Lukšića, jedinoga među sedam Kaštela koji nema željezničko stajalište iliti štaciju, kako veli njih desetak okupljenih uz prugu, točno na mjestu gdje je svojedobno štacija i bila.
Peticiju s tim zahtjevom upućenim Hrvatskim željeznicama potpisalo je, inače, oko pet stotina Lukšićana, mahom onih koji žive bliže željezničkoj pruzi, ali i gradonačelnik Ivan Udovičić, te potpredsjednik Sabora Ante Sanader.
Pokretač inicijative i jest nekolicina građana, na čelu sa Zlatkom Rakom, koji u blizini ima obiteljsku kuću.
- On je u razgovoru sa svojim susidima započeo prikupljanje potpisa od najbližih sugrađana - pojašnjava nam Veselko Andromak, kaštelanski gradonačelnik s početka devedesetih, ratnih godina.
- Kad je vidio da mu to iziskuje dosta vremena, onda je mene zamolio, eto kao penzionera i čovika koji sam u demokratskim procesima najviše s ljudima, pa sam ja nastavio prikupljati - veli Andromak.
Svoj zahtjev HŽ-u i molbu za podrškom kaštelanskom gradonačelniku Ivanu Udovičiću, stanovnici Lukšića opravdano smatraju normalnima jer "svak želi nešto bolje", ali Andromak, ipak, želi naglasiti da to "nije upereno protiv nikoga".
- Mi govorimo o nekom metropolitanskom vlakiću koji bi išao od Prgometa, odnosno već od Knina, pa do Splita - kazuje dalje Andromak.
- Od svih mjesnih odbora samo Lukšić nema željezničku postaju, a još iza Drugoga svjetskog rata, kad je bilo popularno da idu radnički vlakovi koje smo zvali "zec", ovde su stajali i uzimali ljude koji su radili u Majdanu u Solinu, "Prvoborcu", sada "Sv. Kajo", "Partizanu", sada "Sveti Juraj"... - nabraja Andromak tvornice koje su zapošljavale stotine radnika.
- Ovdje sam zbog toga što želim da nam ferata može ovdje stat, kad idemo u Split, da možemo feratom ić - obrazlaže svoju prisutnost Nikola Drvendžija i argumentira:
- A ferata je prazna, jel' tako, a vidite li koliko ima ovdje ljudi što stanuje. Mi ovdje što stanujemo sto metara niže, mi moramo ići autom. Što se mene tiče, ljudi moji, bio bi lud da idem autom kad mogu feratom. Platit ću feratu i onda mogu na miru u Split, ne moram mislit oće li mi neko lupit auto. Vrućina je, svi smo pomalo nervozni i lakše dođe do sudara. Ovako fino sjednem, dođem u Split, prošetam po Splitu, šta treba, uzmem, ponovno se vratim u feratu, a to je ono što mi nemamo - uzbuđenim glasom nabraja Nikola.
Vedrana Drvendžija situaciju sagledava kao kućanica koja mora u nabavu potrepština:
- Šta se tiče odlaska na pazar i svih ti potrepština za kuću, puno bi mi lakše bilo doć ovdi na feratu, otić na pazar i kupit sve šta mi triba i sest opet na feratu i vratit se doma, nego se tramakavat autobusom sa Solinske - podsjeća Vedrana na činjenicu da su kuće u kojima žive sagrađene oko pruge, iznad državne ceste D8 ili brze ceste, kako je naziva lokalno stanovništvo, a da "Prometovi" autobusi voze starom kaštelanskom cestom od koje do kuća imaju pola sata hoda.
I to hoda cestom koja jest asfaltirana, ali nema uređeni dio za pješake, kako smo se sami uvjerili.
Ante Lukač u ime svih kazuje da na službeno upućeni zahtjev još nisu dobili nikakav odgovor. Doznajemo i da je ova akcija ponovno pokrenuta prije tri mjeseca. Želja i potreba su, međutim, prisutne već godinama.
- S obzirom da je recesija, kriza u društvu, onda se puno nije inzistiralo. Međutim, život nameće nove situacije, posebno što je izniklo puno kuća i ljudima bi bilo jeftinije odavde doći u Split vlakom nego autobusom - ukazuje Andromak na probleme svojih sumještana.
Dragi Omašić podsjeća da je na ovome istom mjestu bila zgrada u kojoj su putnici čekali vlak:
- Po dvadeset, dvadeset i pet ljudi putovalo je svaki dan, onda se osamdesetih godina to razbilo, postalo ka suvišno, širio se ovaj put. A sada, pošto se tu legaliziralo dosta kuća, to bi sad bilo potribno.
Nevjernim Tomama i mlađim generacijama koje ne znaju puno o tim vremenima dokaz postojanja zgrade jest zidić, ali zidić od kvalitetnog kamena klesanca. Kvalitetu su očigledno prepoznali i nepoznati lopovi koji su nekadašnji objekt raznijeli u komadima za svoje potrebe. Dokaz je također karta iz katastra na kojoj se sve lijepo vidi - kazuju nam u zboru naši sugovornici.
Troškovi uspostavljanja stajališta ne bi bili veliki, nadaju se. To više što je na tome mjestu uz prugu državno, odnosno zemljište HŽ-a. Skromnih su zahtjeva i ne traže ništa spektakularno, tek nadstrešnicu ispod koje bi čekali vlak.
Udovičić: HŽ ne pokazuje interes
Podrška Grada Kaštela mještanima Lukšića je nesporna, naglašava gradonačelnik Ivan Udovičić.
Prema grubim procjenama, izgradnja i opremanje stajališta koštali bi oko milijun kuna, ali je pitanje je li ih HŽ Infrastruktura spremna financirati. Neslužbena je informacija da nisu raspolagali tim novcem.
- Podrška Grada je apsolutna jer smo se i u prošlome mandatu borili da stajališta dobiju Kambelovac, Gomilica i Sućurac. Nakon toga se stalo. HŽ nije pokazao interes za daljnje projekte - kaže gradonačelnik Ivan Udovičić.
HŽ Infrastruktura: Nismo ni dobili zahtjev
- Zahtjev mještana Kaštel Lukšića nije stigao u HŽ Infrastrukturu Split, odgovor je Slavka Šerića, direktora Regionalne jedinice HŽ Infrastrukture jug, na naš upit hoće li i kada HŽ udovoljiti Lukšićanima.
- Ako se to dogodi, mi ćemo zahtjev proslijediti u Zagreb u službu za razvoj i investicijsko planiranje koja će utvrditi opravdanost zahtjeva i vidjeti kakve su mogućnosti za realizaciju. Postupak je standardan, a prošli smo ga već u Kambelovcu i Gomilici. Obično se dogovaramo s lokalnom samoupravom i resornim ministarstvom i ako se usuglasimo da je u interesu zajednice, pokrećemo izradu projektne dokumentacije - rekao je direktor Šerić.
Zec
Od svih Kaštela samo Lukšić nema željezničku postaju, a još iza Drugog svjetskog rata, kad je bilo popularno da idu radnički vlakovi koje smo zvali "zec", ovde su stajali i uzimali ljude koji su radili u cementarama - kaže Veselko Andromak